Baške Oštarije: Susret MVM Hrvatske i Slovenije

Od 7. do 8. veljače ove godine, pod geslom „Marijina poniznost i Vinkova revnost“, u pastoralnom je centru Gospićko-senjske biskupije u Baškim Oštarijama održan susret Marijanske vinkovske mladeži (MVM) iz Hrvatske i Slovenije.

Na tom se susretu, koji je uključio programe formacije i zajedništva, okupilo pedesetak mladih. Slovenske je sudionike pratio lazarist p. Borut Pohar i s. Terezija Petrič a hrvatske nekoliko naših sestara – s. Blaženka Delonga, s. Ines Elek, s. Antonija Delonga i s. Elizabeta Glasnović. Susretu se pridružila i s. Katarina Nekić iz Zagreba, koordinatorica Nacionalnog vijeća VO te njezina zamjenica sestra Marija Jozić iz Družbe Kćeri kršćanske ljubavi, čineći tako taj susret duhovno bogatijim i povezanijim s ostalim članovima i članicama Vinkovske obitelji.

Prvoga dana, nakon pozdrava s. Antonije Delonga, nacionalne savjetnice MVM Hrvatska te predsjednica MVM Josipe Bukarica (Hrvatska) i Katarine Blazun (Slovenija) uslijedilo je predstavljanja zajednica, najprije Hrvatske – iz Kistanja, Splita i Šibenika te potom Slovenije – iz Ljubljane, Šentjakoba ob Savi, Litija, Kočevja i Logateca. Predavanje pod naslovom „Organizirani kaos: Kako na Vinkov način pretvoriti empatiju u projekt“ održala je s. Antonija Delonga. U tom svom izlaganju, kroz primjere Blažene Djevice Marije i njezina spremnog „Evo me“ te sv. Vinka i njegova odlučnog „Idemo!“, ona je potaknula mlade na konkretno djelovanje iz ljubavi. Program je nastavljen misnim slavljem, koje je predvodio karmelićanin o. Marko Maglić. U svojoj propovijedi o. Marko je rekao mladima (a i nama sestrama) da neprestano učimo iz života Blažene Djevice Marije i da usprkos svim izazovima nikada ne izgubimo kršćansku radost jer osmjeh je jedan od najljepših darova kojeg možemo „bez velikih troškova“ darivati u kući, na ulici, u razredu, na fakultetu… zapravo, na svim mjestima i svima koje kroz dan susrećemo. Prvi dan zaključen je euharistijskim klanjanjem i druženjem kroz igru i pjesmu.

Drugoga dana, u nedjelju, nakon jutarnje molitve i doručka, na temu Susreta održane su radionice, čime su sudionici imali mogućnost produbljivati duhovnu dimenziju marijanskog predanja i vinkovske akcije. Susret je tog jutra okrunjen misnim slavljem, koje je predslavio gospićko-senjski biskup Marko Medo. Tumačeći nedjeljno evanđelje (Mt 5, 13-16), u kojemu Isus svoje učenike poučava slikom o svojstvu duha uspoređujući ga sa soli i svjetlom, otac biskup nas je sve skupa pozvao da poput soli koja daje okus jelu i mi svojim kršćanskim životom dajemo „okus“ i smisao sredinama u kojima živimo, osvjetljujući ih svojim djelima. Na kraju nas je posebno potaknuo na ustrajnu pobožnost prema Majci Mariji i na molitvu krunice da bi tako, po njezinu zagovoru, dobili snage za svakodnevno svjedočenje svoje vjere. Vrijedno je spomenuti da smo oca biskupa darivali posebnim darovima – kipom Blažene Djevice Marije od Čudotvorne medaljice, kojega je u umjetnom kamenu izlio gosp. Nikola Golomejić iz Kistanja i slikom sv. Vinka, koju je za ovu prigodu naslikala Antonela Knežević – članica MVM iz Šibenika i maturantica Škole likovnih umjetnosti u Splitu.

Ovaj susret, prožet molitvom, meditacijom, pjesmom i druženjem, bio je svima nama istinska prigoda za rast u vjeri i učvršćivanje međusobnog prijateljstva. Iz Baških Oštarija otišli smo duhovno osnaženi noseći u srcima žarku želju za novim susretima ove naravi, ali i odluku – služiti i dalje najpotrebnijima, ali intenzivnije, u kršćanskom i vinkovskom duhu.

Mi iz Hrvatske smo pri povratku svojim kućama pohodili grob naše sestre Žarke Ivasić, koja je strijeljana i pokopana na groblju Sv. Marije Magdalene u Gospiću 16. svibnja 1946. godine. Tu smo se kratko prisjetili njezina života i njezine mučeničke smrti te se zajedno pomolili Bogu da po toj žrtvi izlije obilje blagoslova na sve nas koji smo sudjelovali na Susretu u Baškim Oštarijama, ali i sve one članove Marijanske vinkovske mladeži koji zbog raznih razloga nisu mogli biti s nama.

I da zaključimo molitvom:

Gospodine, hvala Ti što si nam dao Mariju, njezinu tišinu u kojoj se rađaju velike odluke i njezinu žurbu u kojoj se rađa prava pomoć. Neka naš „Evo me“ ne bude samo riječ iz molitvenika, nego konkretan korak prema onima koje si nam povjerio.

Sveti Vinko, naš učitelju, Ti si znao da ljubav koja ne organizira svoje korake ostavlja siromahe gladnima. Isprosi nam od Boga domišljatost koja ne poznaje granice, srce koje gori i razum koji planira, kako bismo mogli poput tebe pružati pravu pomoć u pravi čas.

Majko Marijanske vinkovske mladeži, budi naša snaga kada se umorimo, kada naši projekti zastanu pod teretom križa. Nauči nas, Majko, ustrajnosti. Moli Boga da naše zajednice budu mjesta u kojima se širi Njegovo kraljevstvo i da svako naše djelo svjedoči o neizmjernoj Božjoj ljubavi prema svim ljudima. Amen.

(sad)