Slavljenje obljetnica posljednjih mjeseci pokazalo se nemogućom misijom. Kovani su brojni planovi, pravljeni su razni programi koji su se silom prilika odgađali i prečesto otkazivali. Isto se dogodilo i s proslavom 175. obljetnice dolaska prvih sestara milosrdnica u Zagreb, odnosno u Hrvatsku. Tom su prigodom bila predviđena brojna događanja na nacionalnoj i lokalnoj razini, očekivali smo i relikvije samoga svetog Vinka… No, i ovaj se put pokazalo da čovjek snuje, Bog određuje. Bila nam je to prigoda da se u skrovitosti i zahvalnosti usmjerimo na ono bitno jer velika vanjska slavlja često zamagljuju pravu bit onoga što se slavi.

Ovu visoku obljetnicu proslavile smo zato skromno unutar svojih redovničkih zajednica diljem Provincije. Sve veće zajednice, molitvenim vijencem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, tri su dana zahvaljivale Gospodinu za sve milosti udijeljene Družbi i bližnjima po Družbi. U kapeli Provincijalne kuće u Splitu, u subotu ujutro, 5. rujna, svetu je misu na čast svetoga Vinka slavio fra Petar Lubina. Fra Petar nas je podsjetio na povijest jubileja u Svetome pismu i istaknuo važnost zahvalnosti u slavlju obljetnica.

Večer prije, naša kandidatica i mlađe sestre splitske zajednice pripremile su prigodnu akademiju kojom smo obilježile 175. obljetnicu dolaska sestara u Hrvatsku, ali i 145. obljetnicu dolaska prvih sestara u Split. Okupljenoj se zajednici obratila i s. M. Andrijana Mirčeta, provincijalna poglavarica, i s. M. Martina Prcela, kućna poglavarica.

Sestre su izvele recital Vinkova ljubav u beskraje seže koji je o 120. obljetnici dolaska sestara milosrdnica u Split (1875. – 1995.) napisala s. Marija od Presvetog Srca (Anka Petričević). Recital je za ovo naše vrijeme prilagodila s. M. Blaga Bunčuga.

Donosimo ovdje ulomak iz recitala:

Evanđeoska ljubav Vinka i Lujze, utemeljena u primjeru ljubavi Kristove, ne može se zaustaviti na granicama Francuske. Ona se širi iz jedne zemlje u drugu, prenosi iz naraštaja u naraštaj, iz stoljeća u stoljeće. Njihove duhovne kćeri proširile su se tako po svoj Europi, jer posvuda je bilo siromaštva, bolesti, gladi...

Hvala ti, o Bože, 
Za dobrotu tvoju.
Pošalji sestre  
I u Hrvatsku svoju!

Bog, koji sve vodi i svime upravlja, čuo je i uslišio molbe hrvatskog naroda. 

Sestre milosrdnice došle su u našu Hrvatsku na poziv Jurja Haulika, tadašnjega zagrebačkog biskupa. Njih šest, stiglo je iz Austrije u Zagreb 5. rujna 1845. godine. U svom zagrebačkom samostanu odmah su otvorile osnovnu školu za djevojčice, početkom 1846. i bolnicu, a onda redom razne školske i odgojne ustanove.

Vođene svijetlim uzorom svog duhovnog oca i utemeljitelja sv. Vinka, sestre čudesno napreduju, Uz rad u školama i bolnici, one prihvaćaju i rad u gradskoj ubožnici i ženskoj kaznionici te preuzimaju mušku kaznionicu u Lepoglavi.

Potvrdivši i dokazavši svoje vrijednosti i požrtvovnost, samostan u Zagrebu 1856. godine postaje samostalnom Kućom maticom, koja potom otvara svoje podružnice izvan Zagreba, najprije u Đakovu, potom u Gradecu, Rijeci i mnogim mjestima i gradovima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Za milosrđe i ljubav one se bore,
Ognjenim plamom duše im gore.
Svima će biti milosrdne mati
Dušama Krista one će dati.

Njihovo je milosrdno djelovanje blagotvorno i mnogi ih krajevi još čekaju i zovu.

Glasovi, jeke sa mora stižu,
Molitve s njima k Bogu se dižu,
Pošalji sestre na ovaj žal,
Pošalji sestre na ovaj žal.

Sestre u Zagrebu mole i traže rasvjetljenje Duha Svetoga, a onda se s povjerenjem i pouzdanjem predaju vodstvu Ljubavi.

S juga u Zagreb dopriješe jeke,
Zvao ih šumni Jadrana val.
I međe više nisu daleke,
One će poći na sunčani žal.

Kao bijeli galebovi doletješe bijele sestre najprije u Zadar, a u rujnu 1875., prije punih 145. godina, eto njih 10 i u našem gradu pod Marjanom, u Dioklecijanovu gradu Splitu. S puno žara počele su raditi najprije na zdravstvenom polju – u gradskoj bolnici, a onda su preuzele vođenje odgojno-obrazovnog zavoda „Martinis Marchi“ i gradske ubožnice smještene u istoj zgradi. Nalazimo ih s vremenom i u „Osamici“ – bolnici za zarazne bolesti, u Sanatoriju dr. Račića i drugim splitskim bolnicama, zatim u Biskupskom sjemeništu, u pučkoj kuhinji i dječjem zabavištu, a nakon Drugoga svjetskog rata i u dvorbi bolesnika po kućama, u radu na splitskim župama i u drugim crkvenim ustanovama. Njihova blaga nazočnost ispunila je velikom radošću srca mnogih, posebice ubogih i bolesnih. Tako i u podružnicama koje su se otvorile ili se otvaraju izvan Splita: u Zadru, Dubrovniku, Sinju, Šibeniku, Makarskoj, na Lokrumu, u Jelsi i Zlarinu.

Kada je 8. prosinca 1932. u Splitu osnovana Provincija pod zaštitom Navještenja Gospodinova, sestre nastavljaju još većim žarom djelovati diljem Dalmacije, vjerne duhu sv. Vinka i sv. Lujze. Jedna za drugom nižu se podružnice što ih Provincija otvara: Uz već postojeće, otvara se u Dalmaciji redom:

    • Supetar, Benkovac, Sv. Filip i Jakov i Božava
    • Dicmo, Biograd, Trogir i Skradin
    • Selca na Braču, Dol i Svirče na Hvaru
    • Podgrađe i Kaštel Stari, Betina i Turjaci
    • Hvar, Tkon, Ćurlini i Pitve
    • Banj, Otok, Mokošica i Pakoštane
    • Sumartin i Kistanje.

A izvan Dalmacije:

    • Skadar u Albaniji
    • Mostar, Livno, Duvno, Ljubuški, Stolac, Trebinje, Vir i Lištani u Bosni i Hercegovini
    • Budva, Kotor, Risan i Herceg Novi u Crnoj Gori
    • Sankt Augustin i Sankt Wendel u Njemačkoj,
    • Željezno i Veliki Borištof u Austriji.

U svim tim mjestima, kao i u onima u koja ih šalje Vrhovna uprava Družbe: Tübingen, Horb, Beograd, Rim, Zagreb i drugima, sestre rade u zdravstvenim i socijalnim, u odgojno-obrazovnim te u raznim crkvenim i Družbinim ustanovama.

Njihovo srce mora svuda stići,
Jad, bolest, tugu s mnogih duša dići.
Za njima ruke svako mjesto pruža,
Ruke su pune mističnih im ruža.
Svakom će srcu utjehu dati,
Sirotam biti otac i mati.

(...)

Ovako okupljene danas, dolazimo k tebi, sveti Vinko, naš dragi oče, zaštitniče i zagovorniče kod Boga. Srcem te molimo, ne dopusti da posustanemo u radu na vlastitoj duhovnoj izgradnji i u istinskim nastojanjima da današnjim potrebnicima budemo nositeljice Božje ljubavi i milosrđa. Svjesne smo svojih posrtaja na tom putu, ali te žarko molimo, zagovaraj nas kod Boga i moli ga da tome usprkos, na stosedamdesetpetljetnom deblu naše Družbe izniknu nove mladice, koje će poput tebe i tolikih svetih iz tvoje i naše duhovne obitelji, nastaviti gorljivo živjeti karizmu milosrdne ljubavi.

Da, molimo te sv. Vinko, da u svijetu i u našem narodu, koji se pod snažnim utjecajem Zapada sve više udaljuje od kršćanskih vrijednosti i tone u materijalnu, moralnu i duhovnu bijedu, ne ponestane milosrdnica – njegovateljica i pomoćnica, odgojiteljica i učiteljica, tješiteljica i hraniteljica, moliteljica i vjernih svjedokinja Kristove djelotvorne ljubavi. 

Dao dobri Bog da bude tako!

Svemogući milosrdni Bože, zahvaljujemo ti na svim dobrima koja si udijelio našoj Družbi tijekom njezine duge i bogate povijesti i zahvaljujemo ti što si je do sada sačuvao.

S istim zanosom kojim su se naše prve sestre stavile u službu tebi i narodu među koji si ih u svojoj providnosti poslao, želimo i mi danas služiti tebi i bližnjemu u potrebi. Ražari nam srca svojim Duhom i udijeli nam milost da prepoznajemo tvoju svetu volju, da spremno na nju odgovaramo i da uvijek i svagdje budemo živo svjedočanstvo tvoje dobrote i ljubavi prema svakom čovjeku, osobito prema siromasima.

Obnovi u našoj Družbi duh molitve, zajedništva i požrtvovnosti i blagoslovi je novim svetim zvanjima da može nastaviti svoje poslanje u ovome svijetu i ostvariti svoju svrhu.

To te molimo po zagovoru Blažene Djevice Marije, svetoga Vinka, svih svetih zaštitnika naše Družbe i po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

 

07.jpg

SPLIT - Kapela Navještenja Gospodinova

NEDJELJA
7.00 – Molitva časoslova

7.30 – Sveta misa

PONEDJELJAK – SUBOTA
6.30 – Molitva časoslova
6.50 – Sveta misa

ČETVRTAK
7.30 – 18.00 – Euharistijsko klanjanje

Nema slika