PISMO O. TOMAŽA MAVRIČA ZA DOŠAŠĆE 2020.

U svom pismu za došašće ove godine, koja je obilježena tolikom patnjom, tjeskobom i strahom, o. Tomaž Mavrić, 24. nasljednik svetog Vinka, poziva nas da svoje oči usmjerimo prema Onome koji u nama živi, čiji Duh ispunja svaki kutak naših bića. On je uvijek s nama, kamo god išli, što god činili, svaki trenutak u danu, čekajući da nam dođe kad mu dopustimo. U pismu generalni poglavar predlaže meditaciju pred ikonom Spasitelja iz Zevnigoroda, prema razmatranju o. Henrija Nouwena. 

ISUSOVO LICE:
lice Boga i cjelokupnoga čovječanstva

Rim, 20. studenoga 2020.

Draga braćo i sestre,
milost i mir Isusov bili uvijek s nama!

Godina 2020. – obilježena tolikom potištenošću, tjeskobom i strahom, predviđanjem ogromnoga povećanja siromaštva u svijetu, poglavito zbog bolesti COVID-19 – bliži se kraju. Obzorje nove godine 2021. otvara se pred nama.

U sadašnjoj tjeskobnoj situaciji kao i u ostalim trenutcima našega života koje prati patnja različitih stupnjeva, u nama živi netko čiji Duh ispunja sve kutke našega bića. On je uvijek s nama, posvuda kamo idemo, što god da radimo, u svakom trenutku našega života, u očekivanju njegova očitovanja kada mu mi to dopustimo. On je uvijek spreman podariti nam nadu tamo gdje nema nade, mir ondje gdje mira nema, smisao tamo gdje nema smisla, obnovljenu vjeru tamo gdje je vjera pokolebana, ljubav tamo gdje se mržnja počela uvlačiti. Njegovo ime je Isus.

Poznato nam je da je Isusova osoba u središtu bića Vinka Paulskoga kada ga promatramo kao mistika kršćanske ljubavi, ona je u srži duhovnosti i vinkovske karizme. Isus je razlog našega postojanja i osoba čiji način razmišljanja, osjećanja, govorenja i djelovanja postaje naš životni cilj, a isto tako i njegova bliskost s onima koji pate postaje životni uzor za Vinka i za one koji ga slijede. Ne udaljavajući se nikada od situacija patnje i od onih koji su bili ugroženi, Vinko je gledao Isusa u siromasima i siromahe u Isusu:

„Ne smijem siromašnoga seljaka ili sirotu ženu promatrati prema njihovoj vanjštini niti prema očitovanju njihova ponašanja; to više što oni najčešće nemaju ni izgled ni shvaćanje razumne osobe, toliko su grubi i materijalni. Ali, okrenite medalju, pa ćete prosvijetljeni vjerom u Sina Božjega koji je htio biti siromašan prepoznati Njega u tim siromasima… O Bože! Kako je lijepo promatrati siromahe kada ih gledamo u Bogu, poštujući ih onako kako je to činio Isus Krist!“1 

Radi pomoći u produbljivanju Isusove prisutnosti u onome što je izobličeno, želio bih u vrijeme ovoga došašća predložiti vam meditaciju pred ikonom Spasitelja iz Zvenigoroda prema razmišljanju oca Henrija Nouwena. Andrej Rubljov opisao je ikonu, koju je on nazvao „Tvorac mira“, u Rusiji XV. stoljeća. Ikona je bila izgubljena, ali je 1918. pronađena u jednom potkrovlju blizu katedrale Uznesenja blažene Djevice Marije u gradu Zvenigorodu u Rusiji. Njezina izvorna ljepota i savršenstvo autorove izrade detalja bili su nestali; doista, pronađena je u vidnom stanju propadanja, oštećena i pred raspadom.

Henri Nouwen u svojoj meditaciji nad ikonom evocira strašno stanje u kakvom je bila pronađena.

„Kada sam prvi put vidio ikonu, jasno sam zapazio da se u središtu velike kaotičnosti razabire Kristovo lice. Lice tužno, ali uvijek lijepo, gleda nas kroz ruševine svijeta… Za mene, to sveto lice otkriva dubinu neizmjernoga Božjeg suosjećanja s našim svijetom koji sve više i više postaje okrutan. Tijekom dugih stoljeća razaranja i ratova lice Utjelovljene Riječi govorilo je o Božjem milosrđu, podsjećalo nas je na sliku prema kojoj smo bili stvoreni i pozivalo nas je na obraćenje. Doista, to je lice Tvorca Mira.“2 

Upravo takvo stanje ikone Spasitelja iz Zvenigoroda, oštećenoga i iznakaženoga Isusova lica odlučio sam predložiti za meditaciju u došašću ove godine. Prilažem fotografiju ikone i predlažem da ju stavite ispred sebe kao pomoć za dublje uranjanje u razmišljanje i kontemplaciju.

Meditacija nad ikonom Spasitelja iz Zvenigoroda

• Gledati Isusovo lice znači vidjeti lice Boga i cjelokupnoga čovječanstva.
• Što vidim?
  1. Vidim izrazito oštećenu sliku.
  2. U isto vrijeme, vidim najnježnije ljudsko lice.
  3. Vidim oči što proniču Božje srce kao i srce svakoga ljudskog bića.

a) Gledati oštećenu sliku

• Lijepo Isusovo lice gleda nas kroz ruševine našega svijeta.
• On pita: „Što si učinio od djela mojih ruku?“
• Ikona izražava duboko Božje suosjećanje posred našeg nasilnoga svijeta.
• To nam doziva u pamet sliku prema kojoj smo stvoreni i poziva nas na obraćenje.
• To je lice Tvorca Mira.
• „Gdje je mir, tamo je Bog.“3

Dok gledamo tu oštećenu sliku, čujemo poziv: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“  (Mt 11, 28 – 29)

b) Gledati najnježnije ljudsko lice

• Lijepo Isusovo lice gleda nas kroz razorenosti našega svijeta.
• Primjećujemo da nas Isus gleda izravno.
• Isus nas vidi i gleda nas ravno u oči.
• To nas može podsjetiti na Isusov susret s Petrom nakon njegova zatajenja. „Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče.“ (Lk 22, 61)
• Poput Petra, moramo se sjetiti:
  • svojih samouvjerenih obećanja
  • svoje nedosljednosti da ih izvršimo
  • manjka vjernosti
  • svoje bespomoćnosti kada smo sami.
• Ali, kao i Petra, on nas isto tako podsjeća:
  • na ljubav koja nas nikada ne napušta
  • na bezgranično suosjećanje
  • oprost koji nam se uvijek nudi.
• Kada je Petar osjetio prodor Isusova pogleda u dubine svoga bića, priznao je svoju slabost i Isusovu ljubav: „I iziđe te gorko zaplaka“ (Lk 22, 62).
• Bile su to suze kajanja i zahvalnosti naspram tako velike ljubavi.
• „Ako smo se odlučili nalikovati tomu božanskom uzoru i osjećamo da nam je srce zahvaćeno tim svetim plamom, potrebno je, kažem, svoje misli, djela i nakane uskladiti s njegovima.“4
• Ikona nije bila napisana prema ljudskom nacrtu, ona nije bila izum Andreja Rubljova. Učinjena je u svetoj poslušnosti načinom koji se prenosio iz pokoljenja u pokoljenje.
• Najizraženija je boja ikone žarko plava na ogrtaču što pokriva Spasiteljeva ramena. Na grčkim i ruskim ikonama Krist je naslikan s crvenom tunikom koju prekriva plavi ogrtač.
• Crvena predočuje Isusovo božanstvo.
• Plava predočuje Isusovo čovještvo.
• Plava boja Andreja Rubljova mnogo je blistavija od uobičajene da bi snažnije naglasila Isusovo čovještvo.
• To nam jasnije ističe ljudsko lice Boga, neodoljivu Isusovu privlačnost.
• Gledanje ove ikone ne budi učinak sličan ostalim ikonama Krista koje naglašavaju samo sjaj i veličanstvo Božje. Na ovoj ikoni Krist silazi sa svoga prijestolja, dodiruje naše rame i poziva nas da ga gledamo.
• Njegovo lice ne budi strah, nego ljubav.

c) Promatrati oči koje istodobno proniču Božje srce, srce svakoga ljudskog bića, srce svakoga od nas

• Upravo Isusove oči s dotične ikone pobuđuju tako duboko iskustvo.
• Isusove oči gledaju nas izravno i izazivaju nas.
• Oči su središte ikone.
• Podsjećaju nas na riječi psalmiste:

                              „Proničeš me svega i poznaješ!
                              Ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
                              izdaleka ti već misli moje poznaješ.
                              Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
                              znani su ti svi moji putovi.“ (Ps 138, 1 – 3)

Oči Boga nas vide u najtajnijim dubinama našega bića i on nas ljubi božanskim milosrđem.

• „Kamo ćemo se skriti od pogleda takve Božje dobrote naspram nas? Sklonit ćemo se u rane Našega Gospodina.“5
• Oči izražavaju želju da proniknemo srce svake osobe i da ju razumijemo.
• To iskustvo oči u oči vodi nas u središte velikoga otajstva Utjelovljenja.
• Kada kontempliramo Isusove oči, znamo da kontempliramo Božje oči.
• „Tko je vidio mene, vidio je i Oca.“ (Iv 14, 9)
• „Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni?“ (Iv 14, 10)
• Isus je punina objave Božje.
• Isus je slika nevidljivoga Boga.
• Posredstvom ranjivosti svijeta mi gledamo Isusovo lice koje nikada ne može biti razoreno.
• Isusove oči proniču u Božju bitnost kao što prodiru u srce svake ljudske osobe, srce svakoga od nas.
• Promatranje Isusa vodi nas k srcu Božjem i k srcu svakoga ljudskog bića.
• „Pronađimo se u Njemu i uskladimo se s Njegovom voljom koja je poželjnija od svakoga drugog dobra.“6
• KONTEMPLACIJA I SUOSJEĆANJE POSTAJU JEDNO.

U nedjelju 6. prosinca 2020. vinkovska obitelj cijeloga svijeta ujedinit će se virtualno na molitvu s nakanom „Ujedinjeni u nadi za siromahe“. Pozivam sve članove Vinkovske obitelji kao i sve koji nam se žele pridružiti u to vrijeme molitve. Proslijedite ovaj poziv u svoje ogranke, k članovima svojih obitelji i svojim prijateljima.

Promatranje i kontempliranje ikone Spasitelja iz Zvenigoroda što je tako usko povezano s ovim vremenom molitve mogu nam pomoći da još dublje sudjelujemo.

Nek nas iskustvo došašća vodi k unutarnjoj radosti Božića.

Vaš brat u svetom Vinku
Tomaž Mavrič, CM

Prijevod s francuskoga:
s. M. Arkanđela Smoljo

1  Coste XI, 32; Konferencija 19, „O duhu vjere“

2  Nouwen, Henri. Behold the Beauty of the Lord: Praying with Icons [Gledajte Božju ljepotu: moliti pred ikonama], Ave Maria Press, 2007., str. 68. i 70.

3  Coste IX, 262; Konferencija 27, „O vježbanju u međusobnom poštovanju i blagosti“

4  Coste XII, 75; Konferencija 195, „O svrsi Misijske družbe“

5  Coste II, 103; pismo 475, Bernardu Codingu, u Annecyju

6  Coste IV, 482; pismo 1554, Gerardu Brinu, svećeniku Misije, u Daxu

• Prethodno
• Sljedeće