MISTICI KRŠĆANSKE LJUBAVI ZA XXI. STOLJEĆE I DALJE

Draga braćo i sestre,
milost i mir Isusov bili uvijek s nama!

Nakon šest godina moj se mandat bliži kraju. Ovogodišnjim pismom za korizmu želio bih objediniti razmišljanja o došašću i korizmi tijekom ovih posljednjih šest godina, počevši sa svojim prvim obraćanjem Vinkovskoj obitelji prigodom svetkovine svetoga Vinka Paulskoga 2016. U tome pismu prvi put sam detaljno promišljao o nazivu „mistik kršćanske ljubavi” koji se pridaje našem utemeljitelju. Polazeći od toga naslova, tako dragoga mom srcu, pokušao sam – dijeleći s vama svoje razmišljanje koje sam želio produbiti – otkriti ponajprije samome sebi što znači postati „mistikom kršćanske ljubavi”.

Istraživanje tijekom proteklih šest godina daleko je od toga da bi se tu zaustavilo: doista, to je početak i poziv da nastavimo uranjati u bogatstvo i dubinu značenja postajati „mistikom kršćanske ljubavi”. Produbljeno istraživanje poziva nas na najdublje moguće jedinstvo s Isusom, da budemo „poput kartuzijanaca u svojim kućama, a apostoli kada smo vani“[1], „kontemplativci u akciji i apostoli u molitvi“[2].

Dok budemo čitali ovogodišnje pismo za korizmu i razmjenjivali produbljeno razmišljanje o ovih posljednjih šest godina, pozvani smo izdvojiti neku posebnu točku ili područje za koje nam se čini da nas Isus poziva vratiti mu se na odlučniji i dublji način, prema onome što osjećamo kao posebnu potrebu milosti i milosrđa kako bi Isus u nama mogao ostvariti svoj plan za nas.

Teolog Karl Rahner koncem 20. stoljeća izgovorio je ove proročke riječi: „Kršćani 21. stoljeća bit će mistici ili ne će biti kršćani.“ Zbog čega mi možemo kazati o svetome Vinku Paulskom da je bio „mistik kršćanske ljubavi”?

Svi znamo da je Vinko bio čovjek akcije, ali također možemo biti iznenađeni da ga se isto tako može smatrati mistikom. No, zacijelo, njegovo mističko iskustvo Presvetoga Trojstva i, poglavito Utjelovljenja, motiviralo je sve njegove djelatnosti u korist siromašnih osoba. Giuseppe Toscani, CM, ujedinio je misticizam i aktivnost te išao u srž pitanja nazvavši ga „mistikom kršćanske ljubavi”. Vinko je živio u stoljeću mistikâ, ali se i očitovao mistikom kršćanske ljubavi.

Biti mistikom uključuje određeno iskustvo, iskustvo otajstva. Za Vinka to znači duboko iskustvo Božje ljubavi. Znamo da su otajstva Trojstva i Utjelovljenja bila u središtu njegova života. Iskustvo uključujuće ljubavi Trojstva za svijet i bezuvjetnoga darivanja Utjelovljene Riječi za svaku ljudsku osobu oblikovala je, uvjetovala i rasplamsala njegovu ljubav prema svijetu i prema svima, posebice prema braći i sestrama u potrebi. On je svijet gledao očima Abbe (Oca) i Isusa, a svakoga je prihvaćao bezuvjetnom ljubavlju, toplinom i snagom Duha Svetoga.

Vinkov misticizam bio je izvorište njegove apostolske djelatnosti. Otajstvo ljubavi Božje i otajstvo siromaha bila su dva stožera njegove dinamične ljubavi. Ali Vinkov je put imao i treću dimenziju. To je bio njegov način poimanja vremena. Vrijeme je bilo sredstvo po kojem se Božja providnost njemu očitovala. On je djelovao slijedom Božjega vremena, a ne prema vlastitome ritmu. „Činimo dobro koje nam se predočuje za djelovanje“, savjetovao je. „Ne pretjecati Providnost.“

Još jedan aspekt vremena prema Vinkovu shvaćanju bila je prisutnost Boga ovdje i sada – „Bog je ovdje!” Bog je ovdje u vremenu. Bog je ovdje u osobama, u događajima, okolnostima, siromašnim osobama. Bog nam govori sada, u njima i po njima.

Za Vinka su neophodne obje dimenzije duhovnosti – i horizontalna i vertikalna. On je shvaćao da su Kristova ljubav i ljubav prema siromasima neodvojive. Svoje suradnike trajno je poticao, ne samo na djelovanje, nego isto tako i na molitvu, i ne samo na molitvu, nego također i na djelatnost. Osvrćući se na primjedbu: „Ali, Gospodine, ima toliko stvari koje treba učiniti, toliko posla u kući, toliko obveza u gradu, na poljima! posvuda posao; treba li dakle sve ostaviti i misliti samo na Boga?“ odgovorio je:

Ne, nego svoje obveze treba posvetiti pronalazeći u njima Boga, vršeći ih tako da budemo pozorniji na njega više nego na ono što obavljamo. Naš Gospodin želi da prije svega tražimo njegovu slavu, njegovo kraljevstvo, pravdu i da djelatnosti pretvorimo u glavni kapital svoga unutarnjeg života, vjere, pouzdanja, ljubavi, pobožnih vježbi, molitve, u snagu kad smo u nejasnoći, u poniženjima, u poslovima i mukama, imajući na umu Boga, svoga gospodara! da prikazivanjem trajne žrtve svoje službe osiguravamo slavu njegovu kraljevstvu, milosti njegovoj Crkvi i kreposti Družbi. Kada smo tako čvrsto usredotočeni na traženje slave Božje, sigurni smo da će sve ostalo proizlaziti iz toga.[3]

Vinka bi se moglo opisati kao mistika „s dvojakim gledanjem”. Drugim riječima, on je istoga Boga (gledao) iskusio kroz dvije različite leće, i to istovremeno. Jedna leća bila je njegova vlastita molitva; druga je bio siromah i svijet u kojem on živi. Svaki je vid utjecao na onoga drugoga, međusobno produbljujući i pročišćujući poimanje toga drugoga. Vinko je „vidio” (i osjetio) Božju ljubav istodobnim posredstvom tih dviju prizmi i reagirao je energično da bi odgovorio na to što je vidio.

Utjelovljenje je jedno od središnjih otajstava duhovnosti svetoga Vinka Paulskog. Ostavio nam je sljedeće poimanje Utjelovljenja:

Naša se družba bulom svoga utemeljenja obvezala na osobit način častiti neizrecivo otajstvo Presvetoga Trojstva i Utjelovljenje. Trudit ćemo se odgovoriti na tu obvezu veoma velikom brižljivošću i, ako je to moguće, na svaki način, ali prvenstveno vršeći ove tri stvari: 1. Probuđivati često iz dna srca čin vjere i pobožnosti prema ovim otajstvima. 2. Prikazivati svakoga dana njima u čast nekoliko molitava i dobrih djela i poglavito slaveći te svetkovine na najsvečaniji mogući način; 3. brižljivo poučavati, bilo pružanjem pouke, bilo našim primjerima, da narodi otajstva upoznaju, da ih slave i iskazuju im veliko štovanje.[4]

Presveto Trojstvo drugo je od glavnih otajstava Vinkove duhovnosti. U konstitucijama Misijske družbe možemo pročitati: „Kao svjedoci i posrednici Božje ljubavi trebamo iskazivati osobito štovanje i očitovati izrazitu pobožnost i izuzetno bogoštovlje prema otajstvima Trojstva i Utjelovljenja.“[5] Isus nam pomaže razumijevati odnos koji postoji između tri Osobe, blisku vezu što ih ujedinjuje i utjecaj Trojstva na svaku osobu ponaosob kao i na društvo kao cjelinu. Presveto Trojstvo savršen je model „odnosâ”!

Treći stup duhovnosti svetoga Vinka jest euharistija. U dijelu teksta o temeljima naše duhovnosti gdje navodi Utjelovljenje i Presveto Trojstvo, sveti Vinko pomaže shvatiti da ćete u euharistiji naći sve. On piše:

I povrh ostaloga, da bismo mogli proslavljati ova otajstva [Presveto Trojstvo i Utjelovljenje], ne možemo preporučiti sredstvo izvrsnije od dostojnoga slavljenja presvete euharistije, bilo da ju doživljavamo kao sakrament ili pak kao žrtvu, budući da ona u sebi sažimlje sva ostala otajstva, a svojom blagodarnošću ona posvećuje i proslavlja duše onih koji ju dostojno blaguju ili slave postignutim raspoloženjem te na taj način iskazuju najuzvišeniju počast Presvetom Trojstvu i Utjelovljenoj Riječi. Prema tome, nemamo ništa važnije što bismo mogli preporučiti osim samoga iskazivanja najveće časti što ju dugujemo ovomu sakramentu i žrtvi te da se svim svojim snagama potrudimo da mu svi iskazuju istovjetno štovanje i slavljenje: trudit ćemo se to izvršavati na najbolji mogući način, ali poglavito sprječavajući, koliko je moguće, da se govori ili učini nešto što bi štovanje na bilo koji način umanjivalo, brižno poučavajući druge što trebaju vjerovati dok iskazuju počast tako uzvišenom otajstvu te kako ga slaviti.[6]

Navedenomu osjećaju da ćete u euharistiji naći sve, nadodaju se ostale proročke riječi koje nadahnjuju i koje su proizišle iz Vinkova najdubljega životnog iskustva: „Ljubav je beskrajno domišljata.“[7] To je jedna od najpoznatijih njegovih izreka čiji je smisao koristio u odnosu na euharistiju, trudeći se objašnjavati što je to euharistija, što nam ona daje, što u njoj nalazimo. Isusova domišljatost iznašla je to konkretno sredstvo kako bi trajno bila s nama, da bi nas uvijek pratila i ostala s nama kroz sve dane do svršetka svijeta. Njegova ljubav, beskrajno inventivna, ne prestaje nas iznenađivati danas, ovdje i sada.

Četvrti je stup Blažena Djevica Marija.

1. Isto tako, častit ćemo osobitom pobožnošću Mariju, Kristovu Majku i Majku Crkve. Ona je, prema Vinkovim riječima, više nego itko drugi, proniknula u bit i očitovala vršenje evanđeoskih načela.

2. Svoju pobožnost prema Mariji Bezgrješnoj Djevici očitovat ćemo na različite načine: svečano slaviti njezine blagdane, učestalo zazivati njezinu pomoć, poglavito moljenjem Krunice. Širit ćemo poruku koju je njezina majčinska dobrohotnost na poseban način očitovala po Čudotvornoj medaljici.[8]

Jedno od glavnih izvorišta iz kojega je Vinko kao mistik kršćanske ljubavi crpio bila je svakodnevna molitva. Jedna od najcitiranijih rečenica svetog Vinka preuzeta iz njegove konferencije članovima Misijske družbe rječito izražava njegov stav:

Pokažite mi čovjeka molitve i on će biti sposoban za sve; on će moći reći sa svetim Apostolom: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4, 13). Misijska će družba opstati dokle se u njoj bude vjerno obdržavala molitva, jer molitva je poput neosvojivoga bedema koji će misionare zaštititi od svake vrste napada.[9]

Vinko je govorio o svakodnevnoj molitvi. On je tvrdio svojim suradnicima:

Posvetimo se posvema obavljanju molitve, budući da nam po njoj dolaze svakovrsna dobra. Ako budemo ustrajati u svome zvanju, bit će to zahvaljujući molitvenom razmatranju, njemu zahvaljujemo uspjeh svojih djelatnosti, to da nismo upali u grijeh, da smo ustrajali u vršenju kršćanske ljubavi, da ćemo sebi osigurati spasenje, sve to možemo zahvaliti Bogu i molitvi. Budući da Bog ništa ne odbija molitelju, isto tako gotovo ništa ne daje bez molitve.[10]

Duhovno vodstvo: Sveti je Vinko često govorio o potrebi duhovnoga vodstva. „Duhovno je vodstvo jako korisno; to je mjesto savjetovanja u poteškoćama, ohrabrenja u klonulostima, utočišta u napastovanjima, snage u potištenostima; naposljetku to je izvorište dobrobiti i utjehe ako je duhovni vođa dobrohotan, mudar i iskusan.“[11]

Svrha razgovora s duhovnim vođom jasno očitovana već u doba pustinjskih otaca i majki posvema je jednostavna: radi se o pročišćenju srca. Vinko je dakle preporučivao duhovno vodstvo barem nekoliko puta godišnje,[12] posebice u vrijeme obavljanja duhovnih vježbi ili pak tijekom liturgijskih doba poput korizme.

Sakrament pomirenja: Sveti je Vinko smatrao da je milosrđe u središtu Blage vijesti. On ga je opisao kao „tu lijepu krepost o kojoj je rečeno: Svojstvo Boga jest milosrđe.[13]

Pravila Misijske družbe potiču nas na učestalo pristupanje sakramentu pomirenja „da bismo bili kadri pribavljati sebi trajno obraćenje i vjernost u svome zvanju“.[14]

Razmjena doživljavanja vjere: Pravila nam to preporučuju[15] i inzistiraju da u ozračju molitve „i međusobnoga bratskog dijaloga razmjenjujemo svoja duhovna i pastoralna iskustva“. Način na koji će se to obavljati ostavljen je zajednici kojoj pripadamo. Vinko je želio da ta razmjena bude iskrena i konkretna. Govorio je:

Dobra je to praksa da detaljno raspravljamo o stvarima koje nas ponižavaju kada razboritost dopušta izgovoriti ih naglas radi korisnosti koja nam iz toga može proizići, nadilazeći same sebe pobjeđivanjem odbojnosti koju možemo osjetiti kada se naš ponos opire jer bi to htio skriti. Sveti je Augustin osobno očitovao tajne grijehe iz svoje mladosti i ostavio ih opisane u knjizi da bi cijela zemlja saznala sve bezočnosti njegovih grešaka i ispade njegovih neobuzdanosti. I ona odabrana posuda, sveti Pavao, veliki apostol koji je bio uznesen u nebeske visine, nije li sam priznao da je progonio Crkvu? On je to ostavio napismeno kako bi se do kraja vremena ponavljalo da je bio progonitelj.[16]

Još jedan od temelja vinkovske duhovnosti jest Providnost. Sveti Vinko se u potpunosti prepuštao Providnosti pa je on osobno postao providnost za druge, za siromahe. „Prepustimo to mudrome vodstvu Božje providnosti. Imam posebnu odanost naspram njoj; iskustvo mi je pokazalo da je ona u družbi učinila sve, a da su je naši planovi ometali.“[17]

Ono što je od svetog Vinka učinilo mistika kršćanske ljubavi jest činjenica da je molitva bila u središtu njegova života. Ona je postala preobražavajuća snaga. Molitva je stanje duha, trajni odnos s Isusom. Govorim, slušam i razmjenjujem sve s nekim tko je „Ljubav” moga života i taj kojemu žarko želim nalikovati.

Vjerujte mi, gospodo i braćo moja, vjerujte mi, pouzdana je tvrdnja Isusa Krista koju sam vam često u njegovo ime naviještao, kada se srce najprije isprazni od samoga sebe tada ga Bog ispunja; Bog tada boravi u njemu i iznutra djeluje; a naša nas želja i zbunjenost čisti od nas samih, to je onda poniznost, sveta poniznost; tada nismo više mi koji djelujemo, nego Bog djeluje u nama, i sve će ići dobro.[18]

Starije i bolesne osobe: Sveti je Vinko često govorio o ulozi bolesnika:

Ali za Družbu, siromašnu Družbu! Oh, Neka se ne dopušta ništa posebnoga, ni u namirnicama ni u odijevanju; izuzimam uvijek bolesnike, oh! Siroti bolesnici! Radi posluživanja njih, ako ustreba, trebalo bi prodati i crkveno posuđe. Bog mi je podario nježnost prema njima i molim ga da taj duh podari Družbi.[19]

Kada se posjećuje kojeg bolesnika, bilo u kući ili pak one vani, ne ćemo ih gledati kao obične ljude, nego kao samoga Isusa Krista koji jamči da je to služba koju činimo njemu.[20]

Vinko Paulski postavši „mistikom kršćanske ljubavi” razumio je i živio odnos s bolesnicima i starijim osobama po uzoru na Isusa.

Na početku ovoga pisma napisao sam da se produbljivanje značenja postajati „mistikom kršćanske ljubavi“ ne smije zaustaviti ovdje; nastavimo uranjati u to bogatstvo i njegovu dubinu.

Da se ne bismo obeshrabrili tijekom toga hodočašća, sjetimo se da je Isus taj koji nas je pozvao da ga slijedimo na putu našega poziva. On trajno ostaje s nama, a tako i naša Gospa od Čudotvorne Medaljice, sveti Vinko Paulski i svi svetci, blaženici i sluge Božje iz vinkovske obitelji. Nek nastave posredovati za nas!

Vaš brat u svetome Vinku,
Tomaž Mavrič, CM

Prijevod s francuskoga: s. M. Arkanđela Smoljo

[1] Louis Abelly, La vie du vénérable Serviteur de Dieu Vincent de Paul, 1664, I, 22, str. 100.

[2] Konstitucije Misijske družbe, IV, 42.

[3] Coste XII., 132, „O traženju kraljevstva Božjega”, konferencija od 21. veljače 1659. (Opća pravila, II. Poglavlje. čl. 2).

[4] Opća pravila Misijske družbe, X, 2.

[5] Konstitucije Misijske družbe, IV, 48.

[6] Opća pravila Misijske družbe, X, 3.

[7] Coste XI., 146, „Pismo utjehe umirućem subratu”, 1645.

[8] Opća pravila Misijske družbe, IV, 49.

[9] Coste XI., 83, „Konferencija o molitvi”, 67.

[10] Coste XI., 407, Ponovljeno razmatranje od 10. kolovoza 1657.

[11] Coste III., 614, Pismo 1192 sestri Ivani Lepintre, 23. veljače 1650.

[12] Usp. Opća pravila Misijske družbe, X, 11.

[13] Coste XI., 364, ponavljanje molitve od 2. i 3. studenoga 1656.

[14] Konstitucije Misijske družbe, IV, 45, § 2.

[15] Konstitucije Misijske družbe, IV, 46.

[16] Coste XI., 53-54; „Konferencija o poniznosti”, 36.

[17] Coste II., 418-419, Pismo Bernardu Codoingu, 678.

[18] Coste XI., 312, „O svećenicima”, 141, [rujan 1655.].

[19] Coste XII., 410, „O siromaštvu”, 220, konferencija od 5. prosinca 1659.

[20] Opća pravila Misijske družbe, VI, 2.

12.jpg

SPLIT - Kapela Navještenja Gospodinova

NEDJELJA
7:00 – Molitva časoslova

7:30 – Sveta misa

PONEDJELJAK – SUBOTA
6:30 – Molitva časoslova
6:50 – Sveta misa

ČETVRTKOM i UTORKOM
7:30 – 18:00 – Euharistijsko klanjanje

PRVA NEDJELJA U MJESECU
7:30 – 12:00 – Euharistijsko klanjanje