- 04. 03. 2024.
U Splitu je 3. ožujka 2024., u 80. godini života i 63. godini redovništva, blago u Gospodinu preminula naša draga sestra M. Stella Žižić-Gušo. Pokopana je 5. ožujka na splitskom groblju Lovrinac. Sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu u kapeli provincijalne kuće vodio je župnik fra Kristian Stipanović. U ime zajednice od pokojne sestre oprostila se s. Ivana Varvodić.
S. M. Stella (Ana) Žižić Gušo rođena je u Otoku kod Sinja 27. svibnja 1944.g. u obitelji Petra i Šime rođ. Zrnčić. Njeni su roditelji primili od Boga sedmero djece – tri sina i četiri kćerke, od kojih će dvije postati redovnice. Ana je bila najstarije dijete i kao takva bila je desna ruka majci u brizi za mlađe i za kućanstvo te ocu u radovima u polju i čuvanju blaga. S obitelji je živjela i baka, koja je ostavila dubok biljeg u Aninu srcu. Ona ju je upravo uvela u život molitve i to onim lijepim načinom jednostavnih ljudi.
U rodnome mjestu Ana je završila osnovno školovanje. Bile su to godine kada je uz sve svoje radne obveze u obitelji trebala naći vremena i za obavljanje školskih zadataka. Obavljala ih je vrlo savjesno, često noću. Ona je tako odmalena naučila što je rad, disciplina i požrtvovnost te stekla osobine koje će je kasnije obilježiti kroz njen redovnički život.
U Otoku je primila i sakramente kršćanske inicijacije. Posebno se i rado sjećala susreta s našim sestrama koje su nju i ostalu djecu pripremale za sakramente prve sv. Ispovijedi i Pričesti. Ti susreti probudili su u Ani žarku želju da i ona slijedi njihov put posvete Bogu. Zato je jednog dana pokucala na vrata našega sinjskog samostana i sestrama izrazila svoju želju i molbu da bude primljena u našu Družbu. Trebala je međutim neko vrijeme čekati. Kroz to, za nju dugačko vrijeme, želja je rasla.
Dobivši konačno pozitivan odgovor o primitku u Družbu, Ana je, sva radosna, na svoj rođendan 1960. godine, u provincijalnoj kući u Splitu započela kandidaturu. O tom vremenu početne redovničke formacije u svom životopisu navodi da je to bilo radosno vrijeme, vrijeme kada je puno naučila o duhovnom životu i kada je s drugim kandidaticama naučila mnogo poslova koje kući nije imala prilike obavljati.
U novicijatu je Ana dobila redovničko ime S. M. STELLA, ime kojim je stavljena pod posebnu zaštitu nebeske Majke Marije. Njoj će ona cijeloga svog života biti osobito pobožna. Prve svoje redovničke zavjete položila je 9. svibnja 1962. g., a doživotne 22. kolovoza 1967. godine. Ostvarila se time njena želja – napokon je postala kao i jedna od onih sestara preko kojih je Gospodin u njoj posijao klicu poziva.
Nakon prvih redovničkih zavjeta s. M. Stella je godinu dana pohađala katehetski tečaj u Zagrebu i kroz to vrijeme boravila je u našoj Kući matici. Ali, odlukom poglavara njeno se milosrdničko djelovanje usmjeruje drugačije. Godine 1963. poslana je u Kotor, gdje počinje raditi kao bolničarka u tamošnjoj bolnici. Potom odlazi u Beograd, završava medicinsku školu i po povratku ostaje u Kotoru u službi bolesnika sve do svoje mirovine 1999.g. U kotorskoj bolnici pamte s. M. Stellu kao osobu koja je vrlo odgovorno i točno obavljala svoju službu. K tome, bila je to vedra i nasmijana sestra, s vrlo ugodnim smislom za humor, te je kao takva bila omiljena i među osobljem i među bolesnicima.
Ulaskom u mirovinu, s. M. Stella ne miruje. U duhu redovničke poslušnosti ona odlazi najprije u Svećenički dom u Šibeniku, gdje je vršila službu kućne poglavarice, a potom u Zadar, također u Svećenički dom. Sljedeća životna postaja bila joj je u Selcima na otoku Braču, gdje njeguje štićenice našega Doma za starije i nemoćne osobe. Jedno vrijeme boravi u Supetru, kratko u Sinju, a onda se 2014.g. vraća u Crnu Goru, taj put u Herceg Novi. Tu će ostati do 2018. g., kada zbog zdravstvenih teškoća dolazi u Split, u našu provincijalnu kuću.
S. M. Stella se u životu nikada nije štedjela. Bila je hrabra osoba, koja se nije bojala ni boli ni smrti; nije se žalila ili tražila olakšanje svojih boli, nego ih je željela izdržati i iz tog je razloga ponekad odgađala odlazak liječniku. Ali, tijekom prošle godine njeno se zdravlje pogoršavalo te je ipak kratko vrijeme morala provesti u bolnici, gdje se kao pacijent, kažu, nikada nije tužila. Početkom ove godine njene su se zdravstvene teškoće znatno pojačale te je 6. veljače bila primljena u bolnicu. Međutim, uza sav trud bolničkog osoblja, ovaj put nije bilo poboljšanja. Zato je, osjećajući da joj nebeski Otac širi ruke na zagrljaj, s. M. Stella izrazila želju i primila je sakrament bolesničkog pomazanja. Iz bolnice je otpuštena na kućnu njegu 22. veljače. Sve sestre u zajednici bile su zahvalne Bogu što nam se s. M. Stella vratila kući da joj s ljubavlju i zahvalno možemo pružiti potrebnu njegu, pratiti ju svojim molitvama i s njom se, kada za to dođe vrijeme, oprostiti.
S.M. Stella je imala i dar za nas. Skrbeći o njoj, mi smo se osjetile više zajedno i u molitvi i u zahvaljivanju. Čvrsto vjerujući da je ona svoju misiju na zemlji s Božjom pomoći ispunila kako je samo znala i umjela, vjerujemo da joj je naš Gospodin, kome svi težimo, 3. ožujka otvorio vrata raja i rekao: „Dođi službenice dobra i vjerna, uđi u radost svoga Gospodara.“
U toj vjeri, draga naša s. M.Stella, želimo i molimo da počivaš u miru u Očevu zagrljaju! Amen.
