SPLIT: PROSLAVA BLAGOVIJESTI

Ovogodišnjoj proslavi naslovne svetkovine naše Provincije, svetkovine Navještenja Gospodinova, koja je odisala radošću uskrsnih dana, prethodila je, već po tradiciji, trodnevna duhovna priprava.

U Vazmeni petak, 5. travnja, bio je prvi dan naše trodnevnice. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je p. Hrvoje Mravak. U uvodnoj riječi nastojao nam je približiti dva otajstva – uskrsno, koje nam u uskrsnome tjednu evociraju liturgijski tekstovi i otajstvo Utjelovljenja, koje, kao da nas u ovo vrijeme crkvene godine vraća natrag – na početak našeg spasenja. Slično je, rekao je, učinio uskrsli Gospodin kada se pridružio dvojici učenika na putu u Emaus; On ih tada poučava vračajući ih iz stvarnosti na same početke svetopisamskih kazivanja o Njemu, od Mojsija pa do svih proroka redom.

U prigodnoj homiliji, lomeći riječi Evanđelja (Iv 21 1-14), potaknuo nas je na razmišljanje o tome kako se ponašamo u trenutcima kad nam ništa ne ide od ruke, kao ni apostolima na Tiberijadskom moru. Upravo takvi trenutci otkrivaju dosege naše vjere i spremnosti poslušati Krista kad nam kaže da ne očajavamo nego da „bacimo mrežu na drugu stranu“. Samo po poslušnosti njegovoj riječi, istaknuo je propovjednik, možemo ubirati duhovne plodove, kao što je to učinila Blažena Djevica Marija rekavši Bogu svoj „Fiat!“ Tim svojim činom, koji je bio izraz njezine ponizne i poslušne vjere, postala je Majkom Riječi i svima nama omogućila je vječno spasenje.

Drugoga je dana euharistijsko slavlje predvodio don Hrvoje Relja. Razmišljajući nad evanđeoskim tekstom (Mk 16, 9-15), uvodio nas je u razmišljanje o pobjedi Uskrslog Gospodina nad smrću. Dočaravao nam je pritom radost uskrsnog jutra s jedne strane i okorjelost srca Isusovih apostola s druge strane, okorjelost zbog koje nisu mogli povjerovati vjesnicima Isusova uskrsnuća. A Isus, mada od njih iznevjeren, nije tražio druge učenike nego se vratio njima, onima koji su ga i zatajili i ostavili. Zašto? Jer ih je ljubio. Punina ljubavi Uskrslog Gospodina imala je svoj izvor u Mariji, u Onoj koja nije poznavala okorjelost srca. Premda nije zapisano, vjerujemo da je upravo ona, koja je bila jedina bez ljage grijeha, srca puna ljubavi i postojane vjere, prva iskusila radost uskrsnog jutra. I mi, premda grješni, pozvani smo na uskrsnu radost jer Uskrsli nas ljubi. Samo, pazimo da zbog okorjelosti svog srca ne prepoznamo njegovu ljubav.

Fra Martin Jaković, OFM Conv. slavio je euharistijsko slavlje u nedjelju, trećeg dana naše duhovne priprave. On nas je pozvao da se zagledamo u Blaženu Djevicu Mariju – uzor vjere. Upravo iz njezine čiste vjere izvire njen „Neka mi bude“, po kojemu je Bog ušao u ljudsku stvarnost. Njeno predanje u volju Božju zadivljuje nas uvijek iznova i poziva da i mi pozorno osluškujemo Božju riječ i prepoznajemo volju Božju te mu odgovorimo svojim predanjem. Pred nas je potom stavio i evanđeosku sliku Krista koji svojim učenicima donosi mir i Tomu kojega mori sumnja odnosno želja da vidi prije nego što povjeruje (Iv 20, 19-31). Pitati nam se koliko zapravo ima Tome u svakoj od nas i ispružiti nam je ruke prema Isusovim ranama da On po njima odagna sve naše sumnje te možemo uskliknuti s Tomom – Gospodin moj i Bog moj!

Na radosni i svečani dan svetkovine Navještenja Gospodinova, u ponedjeljak 8. travnja, jutarnje euharistijsko slavlje i prigodna riječ fra Nikole Žulja – našega kapelana, obnova naših redovničkih zavjeta i 24-satna „živa krunica“ bili su poput rose milosti za naše duhovno zajedništvo. Vrhunac slavlja bila je večernja euharistija, koju je u zajedništvu sa fra Nikolom Žuljem i fra Josipom Cvitkovićem – gvardijanom sa Dobroga, predslavio don Tomislav Ćubelić. Liturgijsko pjevanje animirao je sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac-Mačina.

Don Tomislav nas je u svojoj homiliji pozvao na razmišljanje o tome da sve počinje od Boga i istaknuo da bi naš odnos s Bogom, ako ga tako doživljavamo, trebao vidno utjecati odnosno mijenjati naš konkretan život. S posebnim je naglaskom govorio o Blaženoj Djevici Mariji koja pred nama svijetli kao uzor vjere (Lk 1, 26-38). Marija u vjeri prima Božjeg glasnika, ali se na riječ njegovu smete, zbuni, razmišlja, traži pojašnjenje, a onda dobivši odgovor, uz sve rizike koje njen pristanak uključuje, izgovara spremno svoj DA!. Ona, vidimo, može dovesti u pitanje sve, osim vjere u Boga. Promatrajući sebe i svoje reakcije na Božju riječ i njegove zahvate u naš život, uviđamo da mi, nažalost, nemamo stupanj Marijine vjere. Don Tomislav nas je zato potaknuo da molimo Krista da nas promijeni, da nam udijeli pravu, čvrstu, svjedočku vjeru, življenu u iskrenoj radosti i predanju.  

(sad)

• Prethodno
• Sljedeće