PROSLAVA SVETOG VINKA U SPLITU

U središnjem samostanu naše Provincije u Splitu i ove smo se godine, kao što je to već običaj, duhovno pripremale za svetkovinu sv. Vinka Paulskoga trodnevnicom koju su predvodili don Ivan Terze – župnik Župe Srca Isusova na Visokoj u Splitu, don Vedran Torić – rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu i fra Martin Jaković, OFMConv. – gvardijan Samostana sv. Frane i župnik Župe sv. Stjepana u Splitu. Sva trojica su nama sestrama i prisutnim laicima u svojim propovijedima ocrtavali život i duh sv. Vinka u duhu evanđeoskih tekstova dotičnoga dana ističući Svečeve krjeposti i njegova nastojanja da se što više suobliči Kristovu načinu djelovanja.

Prvog dana trodnevnice don Ivan Terze nam je prikazao sv. Vinka kao pozornog slušatelja Božje riječi, spremnog vršitelja Božje volje i velikog štovatelja euharistije, iz koje je on crpio nadahnuće i snagu za brojna i divna djela kršćanske ljubavi, po kojima je doista postao svetac za sva vremena. Pozvao nas je sve da se ugledamo u njegov primjer te da i mi svakodnevno snagu za svoje poslanje svjedočenja Božje ljubavi crpimo iz vrela euharistije.

Drugog nam je dana don Vedran najprije stavio pred oči srca lik Isusa Krista koji ide ususret čovjeku u potrebi i svojom ljubavlju dotiče i liječi bolesti njegova duha i tijela. Time nam je Krist, rekao je, pokazao primjer kako i mi trebamo činiti, kako i mi u njegovo ime trebamo pristupati svojim bližnjima dotičući ih svojim razumijevanjem, riječima utjehe i ohrabrenja, svojom djelotvornom ljubavlju. Jer, po sakramentu krštenja postali smo djeca Božja, Kristova braća i sestre, čime i Kristovo opredjeljenje, njegovo poslanje postaje i našom obvezom. Takvo je poslanje u svom životu sv. Vinko ispunio do stupnja izvrsnosti, stoga ga zamolimo, zaključio je don Vedran, da nas pouči kako i mi možemo što bolje ostvariti to poslanje u današnjem svijetu.

Fra Martin Jaković je trećeg dana trodnevnice naglasio da svaka propovijed mora postavljati slušateljima pitanja i poticati ih da na njih daju svoje osobne odgovore. Inače, rekao je, kad ne bi bilo tako, sve bi se pretvorilo u ispraznost i iščezlo u ispraznosti, o kojoj je upravo tog dana bilo riječi u čitanju iz Knjige Propovjednikove. Čule smo tada pitanja: Tko je za nas / za mene Isus? Želim li ostati vjerna Kristu do kraja života? Na ta i slična pitanja, rekao je fra Martin, svakog je dana svog života odgovarao sv. Vinko, najprije pred euharistijskim Isusom, a onda pred Isusom u liku siromaha. Vinkov život bio je plodan, jer je imao svoj izvor u Riječi Božjoj i u euharistiji. Imamo li hrabrosti, upitao nas je, biti poučene od sv. Vinka gdje crpiti snagu za svoje sebedarje? Ne očekujući naše izravne odgovore, potaknuo nas je da svaki novi dan shvatimo kao darovanu priliku da svoje svakodnevno nastojanje oko dobra, slijedeći Vinkov primjer, učinimo plodnim i korisnim, kako za drugoga tako i za sebe.

Liturgijska proslava same svetkovine sv. Vinka započela je pjevanom Jutarnjom te euharistijskim slavljem koje je predslavio naš redoviti misnik don Ante Antunović. Oslikavajući duhovni lik sv. Vinka, on nas je u svojoj propovijedi pozvao na što vjernije svjedočenje njegova svijetlog primjera u današnjem vremenu, koje upravo vapi za istom dosjetljivošću u ljubavi koju je gajio sv. Vinko stoljećima prije nas.

Slavljenički dan okrunjen je pjevanom Večernjom i potom svečanim euharistijskim slavljem koje je u koncelebraciji s nekoliko svećenika predslavio mons. Marin Barišić, nadbiskup u miru. Pjevanje je animirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac-Mačina.

U svojoj propovijedi otac Nadbiskup je govoreći o detaljima iz života sv. Vinka naglasio da se svetac ne rađa nego živeći postaje. Istaknuo je da je sv. Vinko doživio duhovnu preobrazbu tek onda kad je shvatio da svećeništvo nije ljudski odabir nego Božji poziv i čovjekov odziv. Ta milosna spoznaja o Božjem pozivu i poslanju koje svećenik ima, čini njegov život blagoslovom kako za njega osobno tako i za njegove bližnje. Dirnut tolikim patnjama svojih suvremenika, on se pokreće na djelovanje koje bi se u konačnici moglo nazvati dekalogom ljubavi Božje. Milost Božja bijaše s njim i njom ojačan, postaje ekspert ljubavi Božje. U to svoje djelovanje on vrlo brzo uvodi i druge, osniva dvije družbe – oce lazariste i kćeri kršćanske ljubavi, kao i brojne laičke udruge koje čine veliku Vinkovsku obitelj, koja se stoljećima već nadahnjuje njegovim primjerom kršćanske ljubavi.

Stavljajući sv. Vinka u kontekst misnog evanđelja nadbiskup je naglasio da je sv. Vinko spoznao što mu je činiti da baštini život vječni. Ljubiti! Znao je što piše u evanđelju, ali još više – znao je kako to čitati, znao je kako teoriju pretvoriti u djelo. Zato je na kraju potaknuo sve okupljene sestre i laike, da se svatko u svom staležu trudi slijediti Vinkov primjer ljubavi da bismo i mi zavrijedili poput njega baštiniti život vječni.

• Prethodno
• Sljedeće