SPLIT: PROSLAVA SVETKOVINE SV. LUJZE

Ovogodišnja proslava svetkovine sv. Lujze započela je, kako i doliči, pjevanom Jutarnjom te euharistijskim slavljem, koje je predslavio naš redoviti misnik don Ante Antunović. U svojoj propovijedi don Ante se oslonio na evanđeoski tekst u kojem nas Isus poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi i zapovijeda nam da ljubimo jedni druge. Primjereno slavlju tog dana, stavio nam je pred oči srca duhovni lik sv. Lujze, koja je u svojoj društvenoj sredini, uza sve protivštine života, bila pravom svjedokinjom Božje ljubavi i kao takva uzorom je svakoj od nas i danas.

Svečano euharistijsko slavlje u večernjim satima, kojemu je prethodila pjevana Večernja, predslavio je fra Pavle Ivić, OFM, župni vikar u Župi Presvetog Srca Isusova u Zadru. U svojoj propovijedi fra Pavle je na vrlo jednostavan način oslikao život sv. Lujze naglasivši da su svi njeni životopisci suglasni u tome da je bila „izvanredno nadarena Božjom dobrotom i milošću“. I svaka je od nas, dodao je, obogaćena različitim Božjim darovima, samo je pitanje jesmo li spremne sve te darove, pa i pod cijenu da to nije primijećeno ni doživljeno onako kako smo očekivale, “potrošiti“ za Krista i bližnje po onoj Kristovoj: Učinismo što smo bile dužne učiniti. Svako naše djelo treba, naime, „mirisati“ na vječnost budući da ne znamo ni dana ni časa kad nam je doći pred lice Božje. Stoga je svakodnevno potrebna revizija učinjenog da ono što će doći bude plodonosnije i vjernije. Premda materijalno zbrinuta, sv. Lujza je od svog djetinjstva osjećala u sebi neku prazninu, osjećala je da joj je srce neispunjeno. I mi se, rekao je fra Pavle, često znamo prepustiti zamamnostima ovoga svijeta, što nas samo prazni i ispunja nemirom, a zaboravljamo da samo Bog može ispuniti naše srce, samo je on izvor našega mira. Posebice to osjetimo primajući sakrament svete ispovijedi, koji nas zapravo čini najsretnijim i najcjelovitijim osobama – pomireni s Bogom u miru smo sa svima oko nas.

Za sv. Lujzu fra Pavle dalje navodi da je od svojih učitelja uzimala ono najbolje, ono što je mogla primijeniti na sebe a poslije i na ostale; tako poučena poučavala je druge svjedočeći nam o divnoj krjeposti poučljivosti koja nam je svima itekako potrebna. Dok se nije potpuno predala Bogu, Lujzu je vrlo često pratio osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti. Tek kad je spoznala da je vrijednost čovjekova jedino u Bogu, stekla je duhovnu sigurnost i snagu kojom je mogla hrabriti i druge. A što mi danas činimo? U čemu nalazimo vrijednosti? Nalazimo li se tek u krugu elitnih, poznatih, osjećajući da smo među njima i mi poznatije i vrjednije, a bježimo od jednostavnih i skromnih ljudi; bježimo i od križa. Krist nam je zorno pokazao da je najveća vrijednost biti na križu, na kojem je On sam visio i posvjedočio koliko nas ljubi. Poučena Kristom i sama Lujza piše: Slijedim te, moj Zaručniče, do podnožja tvoga križa koji odabirem za svoj klaustar – samostan jer tu želim predati zemlji sve zemaljske privlačnosti. Kako bi što vjernije živjele svoje zvanje fra Pavle nas je sve pozvao da svakodnevno pijemo s oltara Gospodnjega mir i sigurnost, jer žrtveni, euharistijski izvor najsigurniji je put da se osjećamo vrijedne, ljubljene i prihvaćene uza sve naše slabosti i mane. Lujza nije dobila ljubav od svoje majke ali je dobila od nebeskog Oca, dopustila je da sve praznine u njoj ispuni sam Bog. Činimo i mi to svakodnevno na vrelu euharistije i molimo: Dođi, Gospodine Isuse, ispuni me da budem potpuno tvoja! I neka Krist raste u nama i po nama.

Na kraju propovijedi fra Pavle nas je pozvao da se damo poučiti od sv. Lujze da nam ništa ne može i ne smije stati kao prepreka na putu služenja Bogu i bližnjima koji su žedni Boga i njegove milosti. Poput nje i mi povedimo „revoluciju“ ljubavi u svom vremenu.

Euharistijsko slavlje svojim je pjevanjem uveličao sestarski zbor pod ravnanjem maestre s. M. Mirte Škopljanac Mačina. Uz sestre, u slavlju su sudjelovale djevojke, koje su ovim misnim slavljem u našem samostanu započele svoju duhovnu obnovu vezanu za razlučivanje poziva.

Zahvalne fra Pavlu na poticajnoj propovijedi, zahvalimo svim srcem sv. Lujzi koja, vjerujemo, za nas pred Bogom žarko moli, kao što je to činila za svoga zemaljskog života, što je posvjedočila ovim riječima: Moje drage sestre, i dalje molim Božji blagoslov za vas, neka vam udijeli milost ustrajnosti u zvanju da biste mu služile onako kako on od vas traži. Dobro se pobrinite za siromahe. Iznad svega živite zajedno u velikom jedinstvu i srdačnosti, ljubite jedna drugu nasljedujući jedinstvo i život našega Gospodina. Žarko molite Blaženu Djevicu da vam bude jedina Majka.

s. Antonija Delonga

• Prethodno
• Sljedeće