DUHOVNA OBNOVA ZA DJEVOJKE KOJE RAZMIŠLJAJU O REDOVNIČKOM POZIVU

Ako želimo čuti Božji glas u svome srcu, danas, više nego ikad, potrebno nam je vrijeme tišine i sabranosti. U želji da stvorimo jedno takvo ozračje u kojem će djevojke osluškivati Božji zov u svojoj nutrini, organizirale smo za njih trodnevnu duhovnu obnovu u našem samostanu u Splitu, od 9. do 11. svibnja ove godine.

Duhovna obnova je započela na sam dan svetkovine naše svete Lujze molitvom II. večernje i misnim slavljem koje je predslavio i na kojem je propovijedao fra Pavle Ivić, franjevac Kustodije svetog Jeronima – Zadar. Nakon večere i druženja, fra Pavle je izložio Presveti Sakrament na klanjanje te bio na raspolaganju za ispovijed i duhovni razgovor, što su djevojke rado iskoristile.

Sljedeći dan je započeo jutarnjom molitvom u kapelici – u kupoli našeg samostana. Tijekom jutra djevojke su pod vodstvom fra Pavla aktivno sudjelovale u razmatranju o molitvi i preispitivanju Božje volje i životnoga poziva kroz molitvu. Potom je slijedila sveta Misa, koju je glazbeno pratila gitarom naša novakinja s. M. Barbara. Nakon ručka i malo fizičke aktivnosti – šetnje, djevojke su bile spremne na daljnje promišljanje o duhovnome pozivu kroz koje ih je vodila s. Antonija Delonga, a onda su se uključile u raspravu o toj temi. I uz malo zabavnih aktivnosti, atmosfera je zaista bila ispunjavajuća. Večernja molitva časoslova i molitva krunice okupile su nas oko naše Majke Marije i njenoga Sina, a vrijeme poslije večere posvetile smo sv. Vinku; organizirana je filmska večer – prikaz filma Gospodin Vinko. Djevojke su ga pratile širom otvorenih očiju, uz osmijehe divljenja, zapisujući pritom poticajne misli.

Novi dan započele smo jutarnjom molitvom i refleksijom na film Gospodin Vinko. Svaka djevojka istaknula je što ju je najviše dirnulo; oduševljenje je i dalje bilo na vrhuncu. U takvom duhovnom raspoloženju otišle smo te Nedjelje Dobrog Pastira na svetu Misu u našu župnu crkvu Gospe od Zdravlja.

Na samom kraju Susreta imale smo evaluaciju istoga; djevojke su imale priliku istaknuti što im se svidjelo i što bi željele promijeniti odnosno dodati sljedećem susretu. Izrazile su žarku želju za novim susretom.

Poslije ručka i zajedničkog druženja vratile smo se u našu svakodnevnicu, bogatije za jedno veliko iskustvo zajedništva s Bogom, samima sobom i s našim bližnjima. U nadi da će Gospodin Isus, naš Dobri Pastir, sve nas obdariti potrebnom hrabrošću da spremno izgovaramo svoj svakodnevni DA na poticaje Njegova Duha, mi Ga i dalje nastavimo moliti da pošalje radnike u Žetvu svoju.

s. Ivana Varvodić

• Prethodno
• Sljedeće