Proslava redovničkih jubileja i polaganje doživotnih redovničkih zavjeta

U našem su Samostanu sv. Vinka u Splitu, uoči svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza 2025., svoje dijamantne redovničke jubileje svečano proslavile: s. Valentina Šipić, s. Nedjeljka Odrljin, s. Marinka Odrljin, s. Velimira Maroš, s. Štefanija Ivišić (odsutna), s. Ksenija Dukić, s. M. Kleofina Majić i s. Tihomira Perković. Zlatne jubileje proslavile su: s. Božena Marić, s. M. Renata Udovičić i s. M. Kristina Bešlić. Tijekom svete mise koju je predslavio fra Antonio Mravak, OFM, župnik Župe Gospe Sinjske iz Sinja, u suslavlju nekoliko svećenika, one su obnovile svoje redovničke zavjete, a s. M. Valentina Ivković-Mandac položila je svoje doživotne redovničke zavjete. Pjevanje je animirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac-Mačina.

Na kraju misnoga slavlja prigodnom se riječju okupljenima obratila s. M. Martina Prcela, provincijalna poglavarica. Zahvalila je najprije svim misnicima za molitve koje su uputili Bogu za naše sestre jubilarke i sestru zavjetovanicu, a predslavitelju fra Antoniju za homiletske riječi poticaja i ohrabrenja. Riječ zahvale uputila je potom roditeljima i rodbini s. M. Valentine, na čijim se licima vidno iščitavala radost, za podršku koju su joj sve vrijeme pružali na putu ostvarenja njezine želje – izbližega slijediti Krista u redovničkom životu. Nakon toga čestitala je sestrama jubilarkama na njihovoj dugogodišnjoj vjernosti Kristu u zavjetovanom životu, a tako i s. M. Valentini, uz žarku molitvenu želju da mu i ona poput njih ostane vjerna i to do kraja života.

Svi nazočni – svećenici, obitelj i uzvanici s. M. Valentine te brojne sestre, nakon slavlja za Stolom Gospodnjim nastavili su se radovati zajedno i za našim obiteljskim stolom.

Propovijed fra Antonija donosimo u cijelosti:

Poštovane i drage sestre redovnice, braćo svećenici, braćo i sestre! Riječi psalmista „Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju” vrlo zorno izriču ovo svečano i sadržajno slavlje na koje su nas pozvale sestre milosrdnice. Uz radost redovito ide i zahvalnost; a ondje gdje su radost i zahvalnost, tu je i molitva, tu je istinsko zajedništvo kao izvrsna osobina svake zajednice.

Ovo slavlje događa se u Svetoj godini 2025., koja je posvećena kršćanskoj nadi. Razmišljajući o kreposti nade ujedno i tražimo znakove nade. U ovom slavlju vidimo dva znaka: sestre milosrdnice koje prije 50 i 60 godina sve ostaviše i pođoše za Gospodinom, te su svojim životom i redovničkim poslanjem u duhu vinkovske karizme pružile nadu onima koji su tražili Boga i smisao (...). Drugi znak je sestra M. Valentina, koja će danas u ruke svoje poglavarice položiti doživotne zavjete i koja je od danas još više pozvana svjedočiti nadu, kako u vlastitoj zajednici tako i u Crkvi i svijetu. Ovo slavlje događa se i u godini kada sestre milosrdnice slave 150. godina dolaska i djelovanja sestara u Splitu.

Promatrajući ovo današnje slavlje, uočavamo da je u njemu sažeto gotovo cijelo putovanje jedne redovnice. Od krštenja, novicijata, preko prvih i doživotnih zavjeta, sve do dijamantnog jubileja sestara koje slave 60 godina redovničkih zavjeta – sestre: Valentina Šipić, Nedjeljka Odrljin, Marinka Odrljin, Velimira Maroš, Štefanija Grubišić, Ksenija Dukić, M. Kleofina Majić i Tihomira Perković te sestara koje slave zlatni jubilej, 50 godina redovničkih zavjeta –sestre: Božena Marić, M. Renata Udovičić i M. Kristina Bešlić.

Draga sestro M. Valentina Ivković-Mandac, ti si danas zrno, mlado ali dovoljno zrelo da bude posijano i donese mnogo roda. U ovom času prepoznajemo sjeme što ga Gospodin blagoslovi. Najprije ga darova tvojim roditeljima, a oni su te velikodušno proslijedili dalje. Isus poziva (Iv 12, 24-26) da se ne bojimo sebi umrijeti kako bismo istinski živjeli. Pozvana si svaki dan umirati vlastitome egoizmu, samovolji, svijetu, grijehu, da bi Krist mogao u tebi živjeti. Krist ne želi nikoga u tvome životu, jer svaka navezanost bilo na samoga sebe, ljude, mišljenja drugih, vodi prema kompromisima. Ljubav ne pozna kompromise, jer kompromisi guše ljubav prema onoj vječnoj i neprolaznoj ljubavi – Isusu Kristu, koji te je izabrao za sebe. Onaj tko slijedi Krista, on je i slobodan. Tek u slobodi, koja je drugo ime za samoga Boga, redovnik sve posjeduje. Isusova sloboda dolazi od istine. Njegova istina nas oslobađa (usp. Iv 8,32). Stavljajući Krista na prvo mjesto u svome životu, mi postajemo istiniti. Kad Isus prebiva u srcu, oslobađa ga od licemjerja, od podmetanja, od dvoličnosti. „Srce koje ljubi našega Gospodina ne može podnositi Njegovu odsutnost i mora s Njime biti povezano nježnom ljubavlju, koja ga čini djelotvornim,“ kaže sv. Vinko Paulski. Ljubi svoga Zaručnika, bit ćeš slobodna i istinita, odnosno vjerodostojna i autentična u svome pozivu.

Poštovana sestro, došla si pred oltar izreći želju za Gospodinovim milosrđem, želju za zajedništvom s njime i za zajedništvom s obitelji sestara milosrdnica. Ova želja nije donesena u hipu. O tome si dugo razmišljala, molila i razmatrala kako bi danas i javno očitovala svoju nakanu pred svima nama. U drugom čitanju u poslanici Kološanima svetoga Pavla apostola čitamo: „Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.“

Za Pavla onaj tko je izabran postaje i objekt Božje ljubavi. Sv. Vinko kaže da Bog „nema ništa s ohološću i s izvanjskim ukrasom; On uživa u poniznoj duši, u duši koju On sam poučava ne vodeći se načelima mudrosti ovoga svijeta.“

Draga sestro, neka ti ne prođe dan bez meditiranja Kristova srca, jer samo tako i čovjekovo srce postaje milosrdno srce koje neće samo biti spremno oprostiti, nego i srce koje će imati moć osjećati svoju sestru i potrebe svoje zajednice i Družbe. U srcu Isusovu otkrit ćeš i krepost dobrostivosti, jer dobrostivo srce proizlazi iz poniznosti. Onaj tko je upoznao Božju ljubav, tko se „s Kristom zaodjenuo“ zauzima se uvijek za dobro drugoga i uvijek je strpljiv, osobito prema bližnjemu. Put je poniznost koja vodi do blagosti i strpljivosti. Uvijek traži volju Božju, jer onaj tko ide za voljom ljudskom i tako živi ne može rasti u kreposti blagosti, ne može ostvariti ideal milosrdne ljubavi: „Sestre koje su ispunjene Bogom govore nježno (ljubazno) jer u srcu imaju Boga, a ono što izlazi iz takvoga srca postaje plamičak koji dopire u bolesnikovo srce; to je melem što svojim mirisom ispunja sve“, kaže sv. Vinko.

Zato uvijek treba paziti i na svoje riječi, svoj govor, jer i naše riječi odražavaju naše srce, koliko smo ispunjeni Bogom, koliko se zauzimamo jedni za druge. „Najveće je zlo u jednoj redovničkoj zajednici, kada redovnici ne brinu jedni o drugima, dapače, kada počnu s ogovaranjem (…), nemojte stvarati male grupe, jer to je duhovnost 'drvenog crva', zbog kojega slabi snaga vjerske zajednice,“ kazao je papa Franjo na jednom susretu s redovnicima.

Stavljam ti na srce da budeš „zrno“ iz evanđelja, posijano u ovoj Družbi sestara milosrdnica, koje će slijediti stope sv. Vinka i majke Lujze, časni primjer sestara koje su u ovih 150 godina djelovanja u Splitu na duhovan način umirale sebi i svijetu da bi donosile mnogo plodova svjedočanstva vjere, ljubavi i nade:

1. Ne dopusti da ti itko ukrade srce. U svijetu gdje su emocije potrošna roba, gdje se ljubav banalizira a vjernost ismijava, neka tvoje srce, posvećeno Kristu, ostane sveto. Ne dopusti da ga otvrdnu razočaranja, da ga otupe navike, da ga usitne male svakodnevne frustracije ili zavedu prolazne utjehe. Srce redovnice je prostor susreta Boga i svijeta i zato neka tvoje srce bude čisto.

2. Budi slična Kristu i kad boli, i kad nitko ne vidi. Zavjeti su oblik života. U svakodnevnoj šutnji, u poslušnosti koja se ne razglašuje, u čistoći koja ne traži potvrdu, u siromaštvu koje ne ogorčuje, pozvana si biti slika poniznoga i tihoga Isusa. Tvoja vjernost u skrovitosti ima snagu spašavanja duša.

3. Ne boj se suosjećanja, jer ono je snaga Majke. Ti si majka. Ne po tijelu, nego po Duhu. I to duhovno majčinstvo je dragocjeno u svijetu koji je izgubio osjećaj za nježnost. Budi blizu onima koji pate. Ne nameći se svijetu, nego budi u njemu neprimjetno prisutna tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Suosjećanje nije slabost, nego hrabrost onih koji ljube bez uvjeta. Po tvojoj nježnosti ljudi će ponovno vjerovati Crkvi.

4. U svijetu bez srca budi srce koje uvijek kuca. Danas se sve više traže tehnička rješenja, a sve manje susreti. Sve je više aplikacija, a sve manje očiju koje promatraju s ljubavlju. Ti budi te oči. Budi ta ruka. Budi to srce. Plači s uplakanima, moli s obeshrabrenima, nadaj se s onima koji su na rubu očaja.

5. Ne zaboravi Krista koji te gleda. Ne čini to kao sudac, nego kao Zaručnik. On nas poznaje. On nas zove po imenu. On ne traži savršenstvo, nego ljubav. Kada si umorna, slomljena, izgubljena, vrati se jednostavno njemu, izvoru žive vode, koji ćete uvijek čekati u kapelici tvoga samostana.

Draga sestro, sretno ti i s blagoslovom bilo. Nemoj se umoriti u nasljedovanju Isusa Krista. Na tom putu neka te prati zagovor one kojoj si posvećena i prije nego si se rodila – Čudotvorne Gospe Sinjske. Amen.

• Prethodno
• Sljedeće