Zagreb: U Kući matici održan susret Vinkovske obitelji

U subotu, 20. rujna, u devetnici svetkovine svetog Vinka Paulskoga, u našoj Kući matici, održan je Nacionalni susret članova vinkovske obitelji iz Hrvatske, a susretu su se pridružile i naše sestre iz Bosne i Hercegovine.

Susret je započeo pjesmom svetome Vinku i pozdravnim govorom s. Katarine Nekić, koordinatorice Nacionalnog Vijeća Vinkovske obitelji, i naše časne majke M. Jelene Ikić.

Predavanje na temu Obrisi života i svetosti Vinka Paulskog u misnim obrascima (cijelo predavanje možete pročitati na poveznici) održao je vlč. Tomislav Hačko, liturgičar i predstojnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije. U svom predavanju vlč. Hačko prikazao je tijek postupka za proglašenje Vinka Paulskoga blaženim i svetim i usporedio je misne obrasce i čitanja koja je Crkva odredila za spomen svetog Vinka Rimskim misalima iz 1962. i iz 2011. Govoreći o misnim čitanjima iz 2011. istaknuo je da sveti Vinko „u nasljedovanju Krista, vidi izmučene, bolesne, gladne, neuke, ostavljene. Na tu činjenicu Vinko nije ostao ravan već čini i konkretna djela: obrazuje, hrani, liječi, tješi, osniva, moli, prosi. Time se onda kao istinito potvrđuje ono što je primijetio papa Klement XII. koji Vinka opisuje kao onoga koji se ‘okrijepljen snagom odozgo, pokazivao kroz čitav svoj život i djelovanje kao vjerni službenik, revni i neumorni radnik u vinogradu Gospodnjem’.“

Svoje predavanje vlč. Hačko završio je osvrtom na križ koji nose sestre milosrdnice oko vrata kao znak svojeg posvećenja i koji je osobit jer je na njemu Kristova glava nagnuta na lijevu stranu, iz čega se stječe dojam da se Krist želi nagnuti nad naše srce i čuti za koga kuca. Zaključio je da je zasigurno takav Krist na križu „bio poticaj svetom Vinku i za služenje, ali i za mijenjanje svijeta – ne po nekim svojim kriterijima ili planovima, već onako kako je to Božja volja. Baš zato ga i nisu, jer je bio neprestano odan molitvi, nikakvi nemiri, brige, ni kakva vesela ni žalosna stvar, mogli odvratiti od razmatranja Božjih stvari. Uvijek je u svojim mislima držao Boga stalno prisutnoga, stajao je pred njim, i sve što su promatrale njegove oči, učinio je da ga neprestano podsjeća na Stvoritelja svega, tako da ga sve stvorenje, svaki događaj i stvar, potiču na kontemplaciju Božje slave i ljepote neba. Zato je uvijek bio: umjeren, blag, krotak i pun dobrote, u svemu je pokazivao čudesnu unutarnju postojanost, nije se uznosio kad bi ga zadesilo nešto radosno niti se zbunio kad bi došla nevolja. Mogao je s Prorokom reći da mu je ‘Gospodin svagda pred očima i zdesna da ne posrne’ (Bula, br. 30). Upravo se tu krila tajna Vinkove svetosti, služenja i promjena u Crkvi i svijetu.“

Poslije predavanja i rasprave svetu misu predslavio je p. Robert Petkovšek, vizitator Slovenske provincije Misijske družbe i profesor na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U svojoj homiliji, istaknuo je da u svijetu danas djeluje 180 različitih vinkovskih grana koje broje više od 4 milijuna ljudi u 167 zemalja. Prikazavši u kratkim crtama život svetog Vinka, osvrnuo se na duhovni vid njegova života: „Sveti se Vinko postupno obraćao i s vremenom je glavni cilj njegova života bio odjenuti se u Isusa Krista i činiti sve kako bi Isus učinio. Glavni cilj njegova djelovanja bilo je spašavanje duša, ali za njega je jednako važno bilo i spašavanje tijela siromaha, bolesnih, napuštenih, siročadi. U to poslanje uključio je druge u svoje vrijeme i mnoge kasnije, učene, bogate, jednostavne. Znao je voditi žene i djevojke da izraze svoj organizacijski genij i srce ispunjeno dobrotom. Znao je motivirati svećenike da svoje svećeničko življenje približe evanđelju.“

Pater Petkovšek naglasio je da je Vinko imao cjelovit pristup svijetu i bližnjemu. „Svoju subraću potiče da u svijetu budu apostoli kršćanske ljubavi, a kod kuće poput kartuzijanaca uronjeni u Boga. Kad povežemo ljubav prema bližnjemu i uronjenost u Boga postajemo mistici kršćanske ljubavi.“ Istaknuo je da u središtu vinkovske karizme stoji pitanje: „Što treba činiti? Što ja trebam činiti? Tim pitanjem Vinko je zarazio sve oko sebe i pokrenuo lavinu dobrotvornosti. Bit vinkovske karizme jest biti s Isusom Kristom na rubu među braćom i sestrama koje društvo gura na rub i preko ruba. Oči svijeta uprte su u bogate i uspješne i svi znaju njihova imena. No, oči Isusa Krista i svetog Vinka traže one koji su na samome dnu, zaboravljeni i bez imena. To je evanđeoska ljestvica, vinkovska. Sinovi i kćeri svetog Vinka u odnosu prema bližnjemu žive kao caritas, a u odnosu prema Bogu su mistici. Današnji svijet više nije svijet svetoga Vinka, ali i dalje stvara siromašne. Zlo stvara do beskonačnosti. Nove oblike siromaštva stvaraju globalizacija, digitalizacija, sekularizacija. Svijet danas stvara ljude bez nade, ovisne o internetu ili telefonu, izbjeglice. U toj stvarnosti sveti Vinko nam poručuje da naša ljubav mora biti stvaralačka do beskonačnosti.“

Svoju propovijed završio je primjerom jednog člana Vinkovske obitelji, novog svetca Piera Giorgia Frassatija, koji je kanoniziran 7. rujna. Sveti Pier Giorgio bio je član Udruge svetog Vinka u Torinu od svoje 17. godine. Posjećivao je siromašne, nosio im hranu, ogrjev i utjehu. Govorio je: „Isus dolazi k meni u pričesti, ja mu uzvraćam tako što posjećujem njegove siromahe.“ Prigodom beatifikacije sveti Ivan Pavao II. nazvao ga je suvremenim svjedokom nade i čovjekom blaženstva jer je evanđelje ljubavi prema siromasima živio hrabro i radosno. „Neka nam Svemogući pomogne da znamo živjeti duh blaženstva koji su živjeli sveti Vinko, sveta Lujza, sveti Piere Giorgio i drugi sveti i blaženi naše Vinkovske obitelji“, zaključio je p. Petkovšek.

Poslije svete mise, tijekom koje je pjevanje predvodio Zbor sestara milosrdnica pod ravnanjem s. M. Vlaste Tkalec i uz orguljsku pratnju s. M. Elizabete Peršić, nastavljeno je druženje uz zajednički objed i razmjenu iskustava u sportskoj dvorani Ženske opće gimnazije.

Vinkovska obitelj obuhvaća različite redovničke i laičke skupine koje kao svog utemeljitelja ili zaštitnika imaju svetog Vinka Paulskoga i iz njegova djelovanja crpe svoje nadahnuće. U Hrvatskoj je vinkovska karizma prisutna već 180 godina, tj. od 1845. kada su u Zagreb došle prve sestre milosrdnice. Danas u Hrvatskoj djeluje osam grana, a na ovom nacionalnom susretu okupili su se članovi Misijske družbe (lazaristi), družbe Kćeri kršćanske ljubavi, Družbe sestara milosrdnica, družbe Marijinih sestara Čudotvorne medaljice, Udruge svetog Vinka, Marijanske vinkovske mladeži i Udruge Depaul Hrvatska.

preuzeto sa: dsm-sv-vinka-paulskoga.hr

• Prethodno
• Sljedeće