Duhovno rekreativni susret za osnovnoškolke u Ćurlinima

U našoj Kući susreta u Ćurlinima održan je još jedan duhovno‑rekreativni susret za osnovnoškolke. Susret su vodile s. Ines, s. Antonija, s. M. Mirela i s. M. Cecilija, uz pomoć s. M. Barbare, novakinje. Ovoga puta okupilo se dvadeset i pet djevojčica koje su u ozračju radosti i otvorenosti provele dan ispunjen molitvom, kreativnošću i zajedništvom.

Susret smo započele prigodnom molitvom, a onda nastavile igrom upoznavanja kako bismo razbile početnu tremu i stvorile opuštenu, prijateljsku atmosferu. Nakon toga uslijedila je kateheza pod naslovom „Križ“, koju je održala s. M. Mirela. Na kreativan i djeci blizak način protumačila im je značenje Isusova križa u svakodnevnom životu. Govoreći pritom o Isusovu križnom putu, posebno se osvrnula na lik njegove Majke Marije te Šimuna Cirenca i Veronike. Tumačeći ulogu koju su oni imali u Isusovoj muci, pojasnila je djevojčicama da i one mogu danas susretati svoje bližnje poput njih. U skladu s tim razmišljanjima, na kraju kateheze su svi – i djevojčice i sestre – izvlačile papiriće koje je pripremila s. M. Mirela; na njima je bilo napisano po jedno od tri spomenuta imena i uz to ime poticaj kako do kraja korizmenog vremena biti u svojoj sredini Marija, Šimun Cirenac odnosno Veronika.

Slijedila je sveta Misa koju je predvodio fra Ante Maleš. U svom jednostavnom i srdačnom obraćanju djeci govorio je o ljepoti svećeničkog i redovničkog poziva, osvrnuvši se u kratkim crtama na vlastito prepoznavanje poziva i na svoj odaziv. Istaknuo je k tome važnost odrastanja u vjeri i ohrabrio sve prisutne da se ne boje otvoriti svoje srce Gospodinu i odgovoriti na Njegov poziv u svakom trenutku života.

Po završetku svete Mise podijelile smo se u skupine i zajedno pisale postaje križnog puta koji smo izmolile nakon uistinu zasluženog ručka. Bilo je ganutljivo čuti iz dječjih usta tako brižno i iskreno oblikovane molitve. Jedna od njih glasila je ovako: Isuse, znam da nije ugodno pasti. I mi ponekad padamo, ali kao i ti ustajemo. Čak i na pomisao na tvoje muke mi se rastužimo, ali znamo da iza toga stoji vječni život. Tako i mi znamo da nakon svakog pada naučimo nešto novo iz te pogreške ili pada. Hvala Ti, Isuse, što iz svakog Tvojeg pada i Tvoje muke možemo pronaći primjer snage i vjere.

Nakon molitvenog programa došlo je vrijeme za kreativni dio susreta. U duhu teme dana, s. Antonija je, uz svesrdnu pomoć ostalih sestara, vodila radionicu u središtu koje je bila izrada križa i srca u njegovu podnožju. Križ napravljen od grančica i postavljen na kamen kao čvrsti temelj, protumačila je djevojčicama s. Antonija, simbolizira Krista i svakoga od nas koji svoj život gradi u Kristu, dok je srce u njegovu podnožju simbol Srca Isusova probodenog za nas. U to su srce djevojčice mogle upisati ono što žele predati Isusu, čineći tako svoj rad osobnim i duboko simboličnim. Predavale su mu najvećma članove svojih obitelji, sebe i svoje prijatelje. Jedna je djevojčica upisala u srce ove riječi: „Hvala Ti Isuse, što i mene primaš u svoj zagrljaj! Hvala Ti za sve roditelje koji se brinu o nama. Kada smo tužni, utješe nas. Pomozi mi Isuse, da i ja vodim druge u Tvoj zagrljaj!“

Dan smo završile igrom, spontanim druženjem i molitvom, ispunjene radošću koja prirodno izvire iz dječjih osmijeha i jednostavnosti njihova zajedništva. Susret nas je sve prožeo dubokom zahvalnošću, jer dječja otvorenost, dobrota i iskreni osmijesi ostavljaju u našim srcima trag koji nosimo sa sobom još dugo nakon rastanka.

s. M. Barbara, novakinja

• Prethodno
• Sljedeće