Proslava svetkovine Blagovijesti u Splitu

Mi, sestre milosrdnice u Splitu, svečano smo u srijedu, 25. ožujka ove godine, proslavile svetkovinu Navještenja Gospodinova – Blagovijest, koja je patron naše Provincije. Toj proslavi prethodila je trodnevna duhovna priprava protkana dubokim razmatranjima o vjeri, milosrđu i poniznosti.

Duhovni hod započeo je don Ante Antunović, naš redoviti misnik, svetom misom i homilijom, u kojoj je, uz evanđeoski izvještaj o Lazarovu uskrsnuću, naglasio da čovjek, iako tjelesno živ, ostaje duhovno mrtav ako se odvoji od Boga te da smo pozvani trajno snažiti vjeru u Krista, koji je jedini naš Put, Istina i Život.

Drugoga je dana duhovne priprave don Ivan Lovrić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, u svojoj propovijedi govorio o Isusovu milosrđu, o kojemu je bilo riječi u evanđelju, a na primjeru žene zatečene u preljubu. Istaknuo je važnost prepuštanja vlastitih životnih putova i „parnica“ Bogu kako nas ne bi obuzeo zao duh osude. Podsjetio nas je da Isus ne traži pogubljenje grješnika, već nudi priliku za novi život u slobodi od grijeha. Misno slavlje te su večeri skladnom pjesmom uveličali mladi iz splitske Župe Svete Obitelji, u kojoj djeluju naše sestre.

Na uočnicu Blagovijesti svetu misu je predslavio fra Antonio Mravak, župnik Župe Gospe Sinjske, a suslavio je fra Ivan Čikara, župni vikar u Brnazama. U svojoj homiliji fra Antonio je istaknuo da Blagovijest nije tek lijepa priča, nego stvarni događaj u kojem Bog bira otvoreno i ponizno srce mlade djevojke Marije da bi po njoj ostvario svoj plan našega spasenja. Pozvao je nas sestre da nam zajednice budu poput nazaretske – prostori tišine i sabranosti u kojima se jasno može čuti Božji glas, da budemo poput Marije ponizne i da svojim životom slavimo i svjedočimo samo Isusa te se klonimo promicanja vlastitih projekata za proslavu svog imena. Liturgijsko je pjevanje te večeri predvodio dječji zbor crkve sv. Nikole iz Brnaza, koji je nakon svete mise nama sestrama, te svojim prijateljima i roditeljima darovao još nekoliko prigodnih pjesama.

Na koncu misnih slavlja tijekom trodnevnice provincijalna je poglavarica s. M. Martina Prcela uputila riječi zahvale predvoditeljima, nakon čega se zajedništvo nastavljalo u samostanskim prostorima uz okrjepu i srdačno druženje.

Na samu svetkovinu Navještenja Gospodinova svečanu je euharistiju u 8 sati predslavio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, u koncelebraciji nekoliko svećenika, a uz pjevanje sestarskoga zbora pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac-Mačina. Nakon euharistijskoga stola, duhovna se radost tog jutra prelila u samostansku blagovaonicu, a vedrina zajedništva ispunjala je sve pore samostanskog života. Tom prigodom Provincijalna je poglavarica toplim riječima zahvalila biskupu Tomislavu na molitvama i dubokim porukama izrečenim u homiliji te mu uručila prigodni dar – sliku bl. Alojzija Stepinca, rad naše s. Zdravke Milić, akademske slikarice.

Prigodnu Biskupovu propovijed u nastavku donosimo u cijelosti.

Navještena Božja Riječ progovara:

1. Bog progovara po proroku Izaiji:

Sam će vam Gospodin dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog! – Božja Riječ, Ljubav, plan spasenja postat će Tijelom, Djetetom, Čovjekom. Bog će pohoditi svoj narod.

2. Poslanica Hebrejima opisuje Kristov ulazak u svijet da izvrši volju Očevu. Evo dolazim vršiti volju tvoju! – U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. On se prinese za nas - poslušan do smrti na križu - da bi bio uzvišen, da bi otvorio vrata neba, da bi se pred njim prignulo svako koljeno.

3. Lukino evanđelje opisuje događaj navještenja. Susret anđela Gabrijela i Marije. Ona, koja je milosti puna i s njom je Gospodin, treba prihvatiti novu ulogu koju nije mogla ni zamisliti. Marija će prihvatiti potpunu neizvjesnost svih budućih događaja u svome životu.

Uzmimo k srcu dvije rečenice današnjeg evanđelja:

a) anđeo govori Mariji: Bogu ništa nije nemoguće!

b) Marija odgovara: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!

Riječi anđela upućene su i nama, trajno, bez obzira na bilo koju situaciju u kojoj se nalazimo. Bogu ništa nije nemoguće! Ali, mi ljudi znamo tu Božju svemogućnost zatvarati u svoje okvire, ograničavati ju. Neka Bog učini ono što ja vidim kao dobro, ono što meni treba sada, neka on zapravo ispuni moje planove. Bog je u svojoj svemoći neograničen i ono što je nama najgore i neizdrživo, On može i želi okrenuti na dobro, za nas i naše spasenje. Obrat je uvijek u njegovoj Ruci. Niti imamo Božju spoznaju, niti možemo Boga na nešto prisiliti. Pred njega možemo doći samo u poniznoj molitvi. Možemo se i potužiti, možemo se ljutiti, možda čak u nezadovoljstvu mrmljati, neće nam zamjeriti ako na koncu tražimo i prihvatimo njegovu volju, svjesni da Njemu, Svemogućemu, ništa nije nemoguće. I da pri tom On bira način na koji će se dobro za nas ostvariti.

Zato nam treba Marijina vjera. Ni ona isprva ne razumije. Kako će se to zbiti? Što to znači? Zar je Elizabeta trudna – je li to moguće? Kako se to sa mnom ima dogoditi i ispuniti? – Potpuna neizvjesnost – jer nju Božji planovi nadilaze. Ali Marija svejedno kaže: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude što Bog želi! - Ponizna i poslušna!

I bit će tomu vjerna u svim događajima koje će uslijediti. Od Josipove početne sumnje, napornog puta do Betlehema. Rođenje u štali. Bijeg u Egipat. Godine skromnog života i roditeljske brige u Nazaretu. Od traganja za Isusom tri dana kad se izgubio u Hramu i pitanja: Zašto si nam to učinio?, do stajanja pod križem i primanja mrtvog tijela svoga Sina. Uvijek, uvijek iznova: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! Nije joj bilo lako, a Bog je bio s njom.

Marijo, jesi li znala za Uskrsno jutro? Marijo, jesi li znala da ćeš biti okrunjena u Nebu za Majku svega čovječanstva?

Ti si vjerovala da Sin Božji sve pobjeđuje i da je samo u njemu spasenje i vječni život.

Stoga smo danas zagledani u Mariju. Htjeli bismo na njezinoj vjeri učvrstiti svoju. Poput nje reći: “Neka mi bude”, neka Gospodin upravlja i mojim životom, neka i mene Duh Božji obuzme da uvijek činim što je njemu milo da bi onda svaki dan za nas postao BLAGOVIJEST – RADOSNA VIJEST, jer nismo sami. Bog je zauvijek pohodio svoj narod i vodi ga Duhom svojim put Kraljevstva Božjeg. Vođeni Duhom možemo ga već sada graditi među sobom i tako za druge postati glasnici radosti koju nikakva tama više ne može zasjeniti.

Možda nam sve to izgleda suviše bajno, idilično, možda daleko ili neostvarivo. Nikad nećemo saznati koje bogatstvo života leži u Božjoj blizini ako ne pokušamo slijediti Marijin primjer predanja i vjere da Bog čitav naš život – usprkos teškoćama, neizvjesnostima, bolima i nevoljama – pretvara u trajnu radost sve do konačne proslave u Nebesima.

Kad bi nam se danas bar malo otvorilo srce da prepoznamo koliko nam je Bog blizu i koliko nam želi dobro, koliko nas želi izbaviti od muka ispraznosti kojima često bude zarobljena naša duša i tijelo. Pjeva starodrevni hvalospjev TEBE BOGA HVALIMO: Ti Kralju slave, Kriste – Ti si Očev vjekovječni Sin. – Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, nisi se strašio krila Djevice. – Ti svladavši oštrinu smrti, otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko…

To je vrhunska tajna naše vjere koju nije dosta spoznati umom, nego ju usvojiti srcem, prihvatiti svim svojim bićem, svojom voljom. Tek tada ona će biti kadra izmijeniti naš život, obogatiti ga i osposobiti nas da ljubimo jedni druge kao što je Krist nas ljubio.

S Marijom, tvojom Majkom, vjernicom, u čijemu si krilu uzeo našu ljudsku narav, od tebe, našega jedinog istinskog Dobra i Spasitelja, molimo snagu da bismo ljubili život i služili mu, iščekujući da živimo uvijek u tebi, u zajedništvu Presvetoga Trojstva.

Daj Bože da i sami postanemo Radosna vijest! Amen.

• Prethodno
• Sljedeće