„U hodu s Uskrslim“: Duhovna obnova za djevojke u Splitu

U subotu, 18. travnja 2026., naš samostan sv. Vinka u Splitu širom je otvorio vrata djevojkama iz Splita, Šibenika, Kistanja, Sinja i Trilja koje su se okupile na duhovnoj obnovi pod nazivom „U hodu s Uskrslim“. Program je započeo uvodnom molitvom i riječima pozdrava, nakon čega je slijedilo upoznavanje sudionica na kreativan način – uz pomoć klupka konca, što je odmah povezalo sve prisutne i stvorilo srdačno ozračje zajedništva.

Središnji dio prijepodneva obilježilo je sadržajno predavanje don Marija Bobića, SDB, pod naslovom „Ostani s nama“ (prepoznati Isusa u svom životu). Kako bi djevojke što dublje uveo u temu i potaknuo ih na poniranje u vlastitu nutrinu, don Mario se poslužio simbolikom Dixit kartica (kartice za poticanje kreativnosti i asocijacija); djevojke su na početku birale karticu koja ih asocira na razlog dolaska, dok su na kraju izlaganja, nakon zajedničkog razmišljanja o temi, izborom kartica izrazile osjećaje i plodove hoda s Kristom. Don Mario im je na neposredan način približio lik Uskrsloga, kao suputnika koji nevidljivo korača uz čovjeka i onda kada ga on ne prepoznaje. Poseban naglasak stavio je na osobno promišljanje – iskrena pitanja o stanju vlastitog srca, o bolovima i umoru, o područjima života u kojima još ne puštamo Boga te o strahovima koji priječe potpuno povjerenje u Njega. Ta su pitanja potaknula djevojke da bez uljepšavanja sagledaju svoju nutrinu i prepoznaju kako ih i kamo Isus danas želi povesti.

Po završetku predavanja djevojke su imale prigodu za svetu ispovijed, a potom je uslijedila sveta misa, taj povlašteni i trajni susret s Gospodinom u lomljenju kruha. Liturgijsko su slavlje skladnim pjevanjem animirale sestre.

Poslijepodnevni program odvijao se pod vodstvom sestara, a uključivao je radionicu utemeljenu na evanđeoskom odlomku o Emausu. Podijeljene po dvije, djevojke su kroz različite citate iz tog evanđelja temu promatrale iz šire perspektive. U iskrenoj razmjeni doživljaja i mišljenja dotaknule su se pitanja emocionalne pasivnosti, zatvorenosti srca i pred drugima i pred Bogom te nerealnih očekivanja koja često zamagljuju prepoznavanje Božje volje. Promišljale su o težini razočaranja koje čovjekov pogled, kao i pogled učenika na putu u Emaus, često prikuje za tlo i ono što je prošlo, ne dopuštajući mu da vidi Uskrsloga koji korača tik uz njega. Razgovarale su o duhovnoj sljepoći koja nastupa kada se Boga pokuša ukalupiti u vlastite planove, ali i o divnom trenutku preokreta – kada se dopusti Riječi-Kristu da nam ražari srce i otvori oči za prepoznavanje Njegove prisutnosti u jednostavnosti svakodnevnih susreta.

Nakon te duboke izmjene misli i osjećaja, svaka je sudionica na izrezane papirnate „kamenčiće“ ispisala prepreke koje ju spotiču na putu rasta u vjeri i priječe da uistinu doživi Krista. Nasuprot tome, na izrezanim plamtećim srcima djevojke su opisivale svoj žar – sve ono lijepo što osjećaju dok razgovaraju s Kristom – osjećaje dubokog mira, ljubavi, sigurnosti i unutarnje slobode. Na kraju, sve su djevojke, jedna za drugom, te simbole s osobnim zapisima lijepile na zajednički plakat, dajući tako i vidljiv pečat proživljenim doživljajima.

Cijeli je susret svoj smiraj našao u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Molitva pred Presvetim, koju su animirale sestre, na najljepši je način zaokružila temu Emausa i omogućila djevojkama i sestrama da u tišini sve proživljeno predaju Gospodinu.

Zahvaljujemo najprije dobrom Bogu na milostima kojima je pratio ovu duhovnu obnovu, a onda don Mariju na raspoloživosti da djevojkama održi predavanje, da ih ispovjedi i slavi sv. misu da bi tako mogle prepoznati Isusa u lomljenju kruha. Raduje nas što su se djevojke hrabro odazvale na ovaj hod s Uskrslim i vjerujemo da su se vratile u svoj Jeruzalem učvršćene u vjeri da je Isus živ i da je on njihov vjerni životni suputnik.

(sad)

• Sljedeće