immaculateSvidjelo se Bogu da u cijelosti zapišem misli koje mi je Njegova dobrota podarila u svezi s Bezgrješnim začećem Presvete Djevice, da cjelokupna spoznaja koju imam o Njenim zaslugama i štovanju koje joj dugujem, te želja da joj štovanje iskazujem, nikada ne iziđe iz mog srca.

Prihvaćajući, dakle, to Sveto Začeće, zapazila sam istodobno ostvarenje Božjeg plana Utjelovljenjem Njegova Sina u materiji koja će Mu podariti djevičansko tijelo, da bi, unatoč tomu što je prava kći Adamova bila bez ikakve ljage istočnog grijeha radi toga što se u Njoj treba utjeloviti božansko Tijelo Sina Božjega koji, da je sudjelovao u istočnom grijehu, ne bi mogao svojom Smrću zadovoljiti Božjoj pravdi. To prečisto tijelo Presvete Djevice dostojno je boravište duše koju joj je Bog stvorio. Jedno i drugo uvijek su ugodni Bogu i trajno su, i povrh Njezina tako čistog Začeća, obogaćivani zaslugama Smrti Njenog Sina.

I tako Ona poput skupocjene posude trajno prima povećanje milosti i ne propušta obilno se njome okoristiti. Stoga je posve razložno da je slavi svaki stvor, poglavito da joj služe kršćani jer je jedino čisto stvorenje koje je neprekidno bilo ugodno Bogu i upravo to čini da je na čuđenje nebeskom dvoru i dive joj se sva ljudska bića.

Bezgrješno začeće je isto tako dostojan razlog za spoznavanje i klanjanje svemogućnosti Božjoj, koji je učinio da je u Njoj milost u cijelosti nadišla narav, spasavajući je iako nije bila izgubljena, i to ne samo po milosrđu nego po pravdi, budući da na Njoj nije bilo nikakva grijeha. To je bilo potrebno radi Utjelovljenja Sina Božjega po Božjoj promisli već od Vječnosti, radi otkupljenja roda ljudskoga.

Moramo, dakle, slaviti to Sveto Začeće koje je Djevicu Mariju učinilo toliko uzvišenom u očima Božjim. Trebamo biti svjesni da samo o nama ovisi hoće li nam Presveta Djevica pomoći u svim našim potrebama budući da je, kako mi se čini, nemoguće da joj Božja dobrota išta odbije, jer se Njegov božanski pogled nikad nije odvratio od One koja je trajno bila po Njegovu Srcu. Moramo vjerovati da je Njegova volja trajno pripravna udijeliti joj to što traži, jer doista od Njega nikad ne traži ništa što ne bi bilo za Njegovu slavu i za naše dobro. Trebamo povrh toga sa svom pozornošću uočiti prednosti koje Presveta Djevica pribavlja svim stvorenjima po svom Bezgrješnom Začeću.

Prva prednost je, po samoj naravi stvari plod koji nužno proizlazi iz činjenice da je začeta bez grijeha. Po svemu mi se čini da Ona u sebi nikada nije imala ono što se zove nagnuće, poriv, ono nagovaranje što nuka na grijeh, točnije, ono što zavodi na grijeh, zlo koje sva Adamova djeca nose u sebi.

O, koji mir, koja toplina, blagost, koja ljubav, kolika poniznost u duši Presvete Djevice! A nas upravo naš nagon uznemiruje i trajno nagovara da griješimo.

Neka nas, dakle, spoznaja koju nam Bog daje o Bezgrješnom začeću Presvete Djevice potiče da neprestance slavimo to remek-djelo Njegove svemogućnosti u jednostavnoj ljudskoj naravi i osposobi nas diviti se ljepoti čistoće Njezinih misli koje se nikada nisu bavile beskorisnostima niti su se zaokupljale grijehom.

Nek bijeda ljudskih bića začetih u grijehu, a koja ih trajno potiče da se napadačkim riječima bune protiv svoga Boga, nama otkrije čast koju je Presveta Djevica iskazivala Bogu po svojima riječima izgovaranima uvijek u pravdi i istini.

Nek duše zaljubljene u tu Svetu i Prečistu Djevicu budu pozorne na vrednovanje njenih djela koja nikada i ni u jednom obliku nisu mogla biti mrska Bogu, jer su uvijek bila po Njegovoj presvetoj volji.

Bezgrješno začeće je, dakle, u cijelosti obasjalo i proželo duh Presvete Djevice i zagrijalo joj volju. Učinak je bio taj da nikada nije uskratila Bogu ono što je tražio od Nje i stoga je puna svih krjeposti, kako u tijelu tako i u duhu cjelokupnog bitka što joj gaje Bog dao.

Radi toga, cijeli svoj život – tijekom vremena i u vječnosti! – želim je ljubiti i častiti zahvaljujući što budem najviše mogla Presvetom Trojstvu na odabranju Presvete Djevice da tako usko bude sjedinjena s Njegovim božanstvom. Slavit ću Tri Osobe pojedinačno i zajedno u jedinstvu božanskog bitka.

 

Sveta Lujza de Marillac, Duhovni spisi, Družba sestara milosrdnica, Zagreb, 2005.

10.jpg