- Hitovi: 366
U Zadru je 15. listopada 2026., u 70. godini života i 51. godini redovništva, blago u Gospodinu preminula naša draga sestra M. Tina (Sara) Filipović. Pokopana je 17. listopada na Gradskom groblju u Zadru. Sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu u kapeli samostana sv. Vinka u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. U ime zajednice od pokojne sestre oprostila se s. Vilma Šurjak.
Sestra M. Tina Filipović rođena je 8. prosinca 1956. u Laništima, općina Brčko, u Bosni i Hercegovini, od oca Filipa i majke Fine, rođene Filipović. Krsnim je imenom Sara i najstarija je od osmero djece u obitelji. U rodnim Laništima pohađala je prva četiri razreda osnovne škole. Potom zajedno s obitelji seli najprije u Slavoniju, u selo Soljane nedaleko od Vrbanje, a odatle u Njemačku. Ali, već nakon 14 mjeseci vraća se iz Njemačke i tada svojim roditeljima otkriva tajnu svog srca – poziv na redovnički život. Roditelji se nisu s time odmah složili bojeći se da će taj život za nju ipak biti pretežak. Međutim, ona je i dalje živo željela postati redovnicom i bila je sva radosna kad je o tome mogla razgovarati s jednom od sestara koje su bile rodom iz Soljana. One su kao sestre milosrdnice bile članice naše Provincije i djelovale su u Splitu, pa je tako i Sara odlučila krenuti njihovim stopama – u Dalmaciju.
U naš samostan u Splitu stupila je 14. kolovoza 1975. godine i u tom gradu nastavila je svoje osmogodišnje školovanje.
Ulaskom u novicijat, 15. kolovoza 1976., dobila je redovničko ime s. M. Tina. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1978., a doživotne 15. kolovoza 1983. godine.
Nakon polaganja privremenih zavjeta ostaje četiri godine u provincijalnoj kući u Splitu, a onda odlazi u župu Svirče na otoku Hvaru, gdje, kao i u Splitu, obavlja kućne poslove. U naš samostan u Kaštel Starome premještena je 1984. godine i pomaže u tamošnjem našem dječjem vrtiću. Od 1986. do 1990. nalazimo je u Dubrovniku, u sjemeništu, gdje pomaže sestrama, pohađa i s uspjehom završava večernju srednju medicinsku školu.
Poslušnost je iz Dubrovnika šalje nakratko u Jelsu, a onda u Split, gdje nekoliko mjeseci kao medicinska sestra skrbi za naše bolesne sestre.
Sljedeće godine njezina života bit će posvećene radu s mališanima u našem dječjem vrtiću, i to naizmjence u Kaštel Starome i u Zadru: u Kaštel Starome je tako bila od 1992. do 2002. i od 2012. do 2015. godine, a u Zadru od 2002. do 2007. te od 2015. do 2022., kada ulazi u mirovinu. Tijekom svoga radnog vijeka pohađala je u Zadru stručni studij predškolskog odgoja i završila ga 2011. godine. K tome, bila je i voditeljica vrtićke podružnice u Zadru, a u svojoj zajednici zamjenica i savjetnica kućne poglavarice.
Po umirovljenju godine 2022. sestra M. Tina odlazi u Split i uključuje se opet u skrb za naše starije i bolesne sestre. Međutim, već sljedeće godine poslana je opet u Zadar da bi pomogla u vrtiću. Tu je ubrzo osjetila prve znakove zloćudne bolesti, koja je obilježila posljednje razdoblje njezina života, sve do 15. listopada 2026. godine kada se, izmučena bolešću, preselila u Očevu kuću.
Želeći biti dobra sestra milosrdnica, kako je sama zapisala u svom životopisu, sestra M. Tina spremno je slušala odluke svojih poglavarica jer u njima je prepoznavala volju Božju i zato je poslušno mijenjala postaje svoga životnog puta i vjerno obavljala sve povjerene joj službe. Usmjerena najvećma odgoju i obrazovanju najmlađih, trudila se u dječjim srcima odgojiti najizvrsnije ljudske i kršćanske vrline. Gospodin, koji je osobitom radošću susretao dječicu, bio joj u nebu nagrada!
Draga naša sestra M. Tina, u ovim trenutcima snažno nam naviru sjećanja na dane što smo ih živjele s tobom. Dijelila si s nama tolike radosti, ali i žalosti, brige, strepnje i strahove i ona brojna pitanja „zašto?“, posebice kada je zloćudna bolest pokucala na tvoja vrata. Zašto je baš tebi Bog odredio takav put, zašto tolika mjera boli, muke? Ti si, draga sestro, živjela onaj eshatološki „već DA“ i „još NE“, razapeta između želje za životom i svijesti da se bliži kraj tvoga zemaljskog putovanja. Vjerujemo da je u toj borbi pobjedu odnijelo Božje milosrđe, vječni život u kojem boli više nema. Vjerujemo da su te anđeli poveli u zagrljaj nebeskog Oca i majke Marije i da si sada u društvu svojih brojnih svetih prijatelja kojima si se tako rado i često utjecala. Sada, zajedno sa svetim Pavlom i s tobom, možemo reći: Dobar si boj bila, trku završila, vjeru sačuvala. Neka te Milosrdni Otac primi u svoje kraljevstvo.
Počivala u miru Božjem!
