SPLIT: PROSLAVA SVETKOVINE NAVJEŠTENJA GOSPODINOVA

Ovogodišnja proslava svetkovine Navještenja Gospodinova proslavljena je sukladno epidemiološkoj situaciji i preporukama vezanima uz organizaciju misnih slavlja. Kroz trodnevnicu su se izmijenila tri predslavitelja i propovjednika a na sam dan blagdana jutarnju euharistiju predslavio je fra Petar Lubina, OFM, naš redoviti misnik, a večernje misno slavlje o. nadbiskup, mons. Marin Barišić uz koncelebraciju don Nikole Šakića i fra Petra Lubine.

Prvoga dana trodnevnice p. Hrvoje Mravak, DI, pozvao nas je da se učimo od Isusa ne osuđivati. Osuda i laž djela su Zloga i on nas svakim danom nastoji uvući u tu svoju zamku. Na nama je da učimo gledati puno dublje, na Božji način koji sve jednako ljubi i izvodi na dobro svako djelo koje u sebi ima sliku istine i dobra. Žena preljubnica koju Evanđelje donosi u susretu s Isusom dolazi do temeljne milosti da je ljubljena u svojoj grešnosti. Bog ne ljubi grijeh, ali prihvaća grešnika – ne osuđuje. Time i nas poziva da činimo tako svjesni svoje grešnosti i slabosti. Krist nas je u našoj grešnosti nosio svojim križnim putem i s križa nam je oprostio po onom što je zapisano: Oče oprosti im jer ne znaju što čine. On je to učinio i čini po sakramentu ispovijedi još i danas – tom najizvrsnijem putu kojim nam se vratiti Ocu koji nas neizmjerno ljubi. Bog koji je Josipu i Mariji u njihovim trenutcima nesigurnosti i nejasnoća rekao: Ne boj se, govori isto i nama jer smo njegova ljubljena stvorenja, ali i mi poput Josipa i Marije moramo odgovoriti vjerom u njegovu riječ koja je kadra osloboditi svakoga straha.

U drugom danu Riječju nas je hranio fr. Jozo Čirko, OP. U svojoj propovijedi, oslanjajući se na Evanđelje, upozorio nas je na farizeje koji se uvijek suprotstavljaju Isusu, žele ga dovesti u proturječje odnosno oni svoju vjeru čine argumentom za vlastite životne iluzije, nekih svojih istina, a samim time rastu u neznanju jer nisu otvoreni Istini. Smatraju se vlasnicima Boga i time se udaljuju od kreposti poniznosti koja je puninu dosegnula u Isusu i Mariji. Slijedom toga pozvao nas je da molimo za duh poniznosti jer nas samo ona može približiti Bogu a živeći nju Istina će se približiti nama. Osim za poniznost, fr. Jozo nas je pozvao da molimo i za milost slušanja jer onaj koji ne zna slušati umire u neznanju, a Marija je znala slušati te je onda iz slušanja kao ploda poniznosti mogla reći: Neka mi bude!

Treći dan tordnevnice, prigodnu riječ nam je uputio fra Josip Ivanović, OFMconv. Osvrćući se na srž blagdana za koji se pripremamo potaknuo nas je da se damo poučiti od blage i radosne vijesti koja je svoj uvir našla u Marijinu srcu. Naime, ta vijest često prođe pored nas, puno je puta čujemo, ali ostajemo hladni i nesposobni za njeno ukorjenjivanje kako bi rodila stostrukim plodom. Ako samo razmislimo, naši su utemeljitelji svojim djelima poput Marije utjelovili Riječ, a poput Riječi prošli su zemljom čineći dobro. Budući da svetište naše kapele resi mozaik s prikazom Navještenja, fra Josip nam je na kraju svoje propovijedi kao molitvu i želju darovao misli koje su plod njegova razmišljanja nad cjelokupnom slikom mozaika. Evo nekoliko misli: Nemoguće nam je oteti se dojmu kako se naši životi spajaju poput komadića kamenja na mozaiku i zajedno čine veličanstveno djelo Božje, kojemu je on sam tvorac i autor. Ta se ljepota posebno oblikuje oko oltara Gospodnjega, oko njegove Riječi i Tijela. Poziva nas da trajno budemo s njime, da obnovimo svoju vjeru; da iznova s povjerenjem stavimo svoje ruke u njegove; da ostavljajući sve za sobom slijedimo samo njega – božanskoga Učitelja… Na tome putu neka nas ohrabruje trajan dodir neba i zemlje, vječnosti i prolaznosti; crvena nit ljubavi koja proizlazi od Trojedinoga Boga utjelovljuje se i nama za hranu daje; a po nama dodiruje i obnavlja lice zemlje hrvatske natapajući je vašim djelima ljubavi.

U prigodnoj homiliji na dan blagdana, fra Petar nas je usmjerio na istinu da je Bog prije nego li je postao naš Spasitelj postao Čovjek, nama u svemu sličan osim u grijehu. Time je podario dostojanstvo svakom čovjeku. Mi smo pozvani da budemo njegove slike, pozvani smo da imamo svoj stav, svoju pripadnost Bogu i ne smije nam biti svejedno kako ćemo kao sinovi Božji svjedočiti dostojanstvo koje nam je udahnuo Bog po svom sinu Isusu Kristu.

Mons Marin Barišić, predvodeći večernje euharistijsko slavlje, nakon pozdrava, u propovijedi se osvrnuo na značenja koja donosi događaj navještenja Gospodinova, a oblikovan je u kratku molitvu „Anđeo Gospodnji“ koja se moli tri puta dnevno. Majka Marija ponizna je i skromna žena, a nama je te kreposti teško ostvariti jer nosimo u sebi trajni virus grešnosti. Mi se nastojimo dokazivati, biti veliki, značajni, prvi i tako sebe graditi sa svojim sposobnostima. A Majka Marija je skromna i ponizna, kakav bi trebao biti svaki čovjek pred Bogom.“

Naglasio je, također, da je Marija ne samo ponizna, nego i službenica Gospodnja koja vrši volju Božju. Mislimo da smo najsretniji kad radimo ono što želimo i što nam se prohtije, a zaboravljamo da nismo svoji gospodari jer ne znamo cjelovito svoju prošlost, a ni svoju budućnost. Netko drugi to zna, Bog. Vršiti Božju volju u svom životu je najmudrije djelovanje. Marija je otkrivala i tražila volju Božju. Kad ju je otkrila imala je povjerenja u nju. Ne zna što će se događati dalje, ali ima povjerenja u Gospodina. Nisu vanjske okolnosti te koje nas sputavaju u vršenju volje Božje koliko unutarnje raspoloženje, povjerenje u providnost Božju. Onaj koji nema povjerenja u providnost Božju propada, tone poput apostola Petra kada je posumnjao, ne može se nositi s poteškoćama. Marija je majka upravo Onoga koji dolazi vršiti volju Očevu.

Nadbiskup nas je na kraju propovijedi pozvao na još dublje razmatranje Riječi Božje i življenje po njoj. Pozvao nas je da poput sv. Vinka usvajamo u svom životu kreposti koji su neodvojiva oznaka Blažene Djevice Marije jer kreposti su kako reče o. nadbiskup DNK identiteta kršćanina, a napose osoba posvećenog života.

Na samom kraju slavlja, koje je svojom pjesmom uzveličao sestarski zbor, nadbiskup Barišić nam je čestitao naslovnu svetkovinu naglasivši kako ona dijeli Novi od Starog zavjeta kao kamen temeljac svih naših početaka i života te je zaželio da svi, ogledajući se u najizvrsniji primjer – Mariju – budemo hram trajne prisutnosti Božje.

(sad)

• Prethodno
• Sljedeće