HODOČAŠĆE U VUKOVAR

Naša uprava Provincije Navještenja Gospodinova – Split organizirala je 15. i 16. studenoga ove godine hodočašće sestara u Vukovar uz Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje o 33. obljetnici stradanja.

U petak, 15. studenoga, u ranim jutarnjim satima, s molitvom u srcima i na usnama krenule smo na dugi put iz Dalmacije do ravne Slavonije. Najprije smo stigle u Đakovo, gdje su nas sestrinskom ljubavlju dočekale i gostoljubivo primile na prenoćište Milosrdne sestre Svetoga Križa. Provele su nas najprije kroz svoj samostan, upoznale sa svojim djelatnostima i okrijepile toplim obrokom. Poslije toga sudjelovale smo na večernjoj sv. Misi u katedrali sv. Petra, koja je uistinu pravi dragulj Đakovačko-osječke nadbiskupije. U njoj se može doživjeti svu veličanstvenost freski s biblijskim motivima jedinstvenih u Hrvatskoj.

Sutradan, u subotu 16. studenoga, nakon noćnog odmora i doručka te pozdrava sa sestrama i zahvale za ugodno sestrinsko gostoprimstvo, krenule smo prema Vukovaru.

Vožnja do Vukovara bila je ispunjena žarkom molitvom za sve stradale, nestale i poginule branitelje i civile Domovinskog rata. S. Antonija Delonga nam je ukratko ispričala tijek borbe za Vukovar naglasivši kako je svaki dio toga grada čuvar posebne memorije ratnih stradanja, ali i dubokog poštovanja prema svim žrtvama Domovinskog rata.

Hod stopama naših mučenika započele smo slavljem sv. Mise na Trpinjskoj cesti u Borovu Naselju, u crkvi Gospe Fatimske. Sv. Misu je predslavio fra Ivan Bošnjak na nakanu za sve branitelje i žrtve Vukovara i Škabrnje. U blizini crkve je Spomen dom hrvatskih branitelja Vukovar, ispred kojega je izložen tenk kao spomen na otpor naših branitelja srpskoj agresiji i podignuta bista generala Blage Zadre pred kojom smo se pomolile i upalile svijeću. U tišini i molitvi posjetile smo i vukovarski vodotoranj, simbol višemjesečne opsade grada i hrabrosti branitelja u borbi za slobodu naše Domovine. U Spomen domu Ovčara otvorenom u jednom od hangara na Ovčari bile smo toliko ganute i potresene da su nam riječi nestale; zavladala je dirljiva tišina u nama i oko nas. Svaka je bila u svojim mislima dok je promatrala slike stradalih i mučenih branitelja te pacijenata i medicinskog osoblja iz vukovarske bolnice koje su vojnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi ubile u hladnoj noći sa 20. na 21. studenoga 1991. godine. U svom tom mraku nepojmljive ljudske zlobe i mržnje tračak svjetla bila su nam imena naših branitelja i civila te njihova najveća žrtva koju su dali za nas – svoj život.

U procesiji, sa svijećama u rukama, krenule smo potom prema Masovnoj grobnici Ovčara, gdje smo uputile Gospodinu molitve za miran pokoj njihovim dušama.  
Dolaskom na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, gdje se nalazi 938 bijelih križeva, sa svijećama u rukama i molitvom u srcima u tihoj smo procesiji krenule prema memorijalnom spomeniku s vječnim plamenom, a onda smo promatrajući bijele križeve i hodajući alejama groblja u kojima su svoj vječni mir našli poginuli hrvatski branitelji i civili utonule svaka u duboke misli... Koliko li je hrvatske mladeži svoje najljepše godine položilo na oltar Domovine kako bismo mi živjeli u slobodi, miru i ljubavi!? Trebamo im zato uvijek biti zahvalni za svu njihovu žrtvu.

Posljednja postaja ovoga našega križnog puta bio je Spomen-križ na ušću Vuke u Dunav – znak Kristove pobjede nad smrću i zlom te spomen na dar života za slobodu hrvatskoga naroda.

Grad je uistinu živio i živi u Vukovarcima, kako je napisao naš Siniša Glavašević, i krvnik ga zato nije pronašao; zlo nema zadnju riječ – zraka uskrsnoga jutra i Kristove pobjede zasjala je nad Gradom. Vukovar danas živi i u srcima svih nas Hrvata i nikada nećemo zaboraviti naš Grad Heroj.

U kasnim noćnim satima, prepune dojmova, vratile smo se našoj kući u Split. Zahvalne smo dragom Bogu i našoj Provincijalnoj upravi što smo mogle otići na ovo hodočašće u Vukovar, što smo tu mogle pomoliti se i pokloniti se svim žrtvama stradalima u Domovinskom ratu. Hvala našim herojima što su nam darovali i izborili slobodu i mir. Neka ih Gospodin uvede u svoj vječni mir, a njihove obitelji utješi i podari im snage kako bi s nadom, vjerom i ljubavlju koračali do ponovnog susreta s njima u Domovini na nebesima.

s. Ines Elek i s. M. Cecilija Bašić

• Prethodno
• Sljedeće